Ono što se zaglavilo u meni ,muči me i neće van .

Zagnojilo se, trune, ispušta otrov  u krv i moje živce  .

Nastojim to iščeprkati  ,rasvijetliti, dovesti na svijetlo dana.

Vidjeti  što je to što mi ne da živjeti.

Je li to neki događaj koji me je jednom davno izbacio iz sigurne kolotečine ,nakon kojega je ostao samo strah ,tjeskoba i zaboravljeno sjećanje?.

Sada je kao gnojan čir koji nikako da zaraste  i otvara se ponovo i ponovo.

Taman kad pomislim da je zacijelio, on opet proradi.

Sada kad znam za problem ,njegovim osvještavanjem ,upornim suočavanjem s njim ,nadam se da će nestati .

Nadam se da će doći će dan kada ću ga se osloboditi.

Vjerujem u to.