Povodom moga teksta ''Neke napomene o 'Marulićeoj Molitvi suprotive Turkom' '' ja sam se obratio poznatom splitskom povijesničaru i znanstveniku Arsenu Duplančiću, koji radi u Arheološkom muzeju grada Splita pa sam ga zamolio za jedno mišljenje o tom kratkom eseju, koji nije imao neke velike znanstvene ambicije i od nega sam dobio jedan jako važan komentar, kojega ovdje prenosim u cijelosti:

‘’Dragi Zlatane,

Pročitao sam tvoj članak, ali ne mogu mjerodavno odgovoriti.

Molitva je na hrvatskom, a navodi se akrostih na latinskom.

Tko ga je napisao?

Ako je i sam Marulić, on se u Molitvi mogao "odreći" jednog njegovog dijela i dati mu kontekst koji mu se činio prikladnijim.

Ti pak nejasno upućuješ na to tko su neprijatelji Turaka umjesto da ih izrijekom navedeš jer kad se opovrgava nečije pisanje onda treba jasno dati do znanja tko je u pravu.

Ja zato uvijek jasno navedem svoje argumente i znam napisati: tu pogrešno piše.

Srdačno

Arsen’’

I ja osobno mislim, da je gospodin Duplančić sasvim u pravu i da je potrebno navesti izvore iz kojih se dolazi do znanstvenih zaključaka.

A ja sam došao do izvora, koji su mi ovdje u Adelaideu dostupni pa ću navesti, također, u cijelosti izvor iz kojega sam crpio, a to je internet enciklopedija, koja obrađuje ime Marka Marulića.

I tu se nalazi ovaj dio faktografije o Maruliću:

''...Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.

• Suzana - biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
• Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500.. U pjesmi je skriven akrostih Solus deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka", koji je otkrio Luko Paljetak. Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj Šižgorić svojom Elegijom o pustošenju Šibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog zbornika. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turce, zatim na Petra Lučića i djelo Molitva Bogu protiv Turkom te na Primoža Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.
• Tuženje grada Hjerosolima - lamenti protuturske tematike.
• Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Utiha nesriće (dijaloška pjesma), Od uzvišenja Gospina, Svrh muke Isukrstove, Uredi duhovni, Stumačenje Kata - nabožne i moralističke pjesme.
• Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira, Poklad i korizma - svjetovna poezija, pjesme posvećene sestri Biri.
• Oficij Blažene Dive Marije, Od naslidovanja Isukarstova - prijevodi s latinskog, potonji iz izvornika Tome Kempenskog, De imitatione Christi.
• dva pisma Katarini Obirtić - uz prozne dijelove u Juditi, jedini prozni hrvatski tekstovi.

Djela koja se obično pripisuju Maruliću:

• Prikazanje historije svetoga Panucija - dramski tekst kao adaptacija talijanskog predloška Fea Balcarija.
• Skazan'je od nevoljnoga dne od suda ognjenoga - dramski tekst.
• Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene - dramski tekst.

• Davidias ("Davidijada") religiozni je junačko-povijesni ep u 14 knjiga sa 6765 heksametara. Ep je napisan po Vergilijevu uzoru u klasičnom latinskom jeziku, s nekim primjesama biblijskog i srednjovjekovnog latiniteta i posjeduje znatne umjetničke kvalitete. U djelu spaja biblijske (priča o kralju Davidu) i antičke motive, ali s izrazito kršćanskom tendencijom, pri čemu je cijelo djelo alegorija: David je Krist, a Šaul Židovi, a na kraju se djela nalazi ključ za otkrivanje analogije, Tropologica Davidias expositio. Prvi je put izdana kasne 1954. godine.
• De humilitate et gloria Christi ("O poniznosti i slavi Krista") - kristološka je rasprava iz 1518. godine u kojem dokazuje Židovima da je Krist obećani Mesija.
• De institutione bene vivendi per exempla sanctorum ("Pouke za čestit život prema primjerima svetaca") - moralistički je spis biblijskoga i hagiografskog nadahnuća, zbirka poučnih pričica i anegdota, religiozno, moralno i poučno djelo u šest knjiga iz 1498. godine. To je njegovo u svijetu najprevođenije djelo, koje je za njegova života prevedeno čak i na japanski jezik, a tiskano je šezdesetak puta (četiri puta za života).
• De ultimo Christi iudicio - retorički najdotjeraniji Marulićev tekst, nastao oko 1520. godine, a prvi je put izdano 1901. godine.
• De veteris instrumenti viris illustribus commentarium - kompendij je Starog zavjeta iz 1517. godine, prvi put izdano 1901. godine.
• Dialogus de Hercule a Christocolis superato ("Dijalog o Herkulu kojega su nadvisili Kristovi štovatelji") - dijalog je nastao oko 1519. godine, a tiskan je 1524. godine. U dijalogu Pjesnik i Teolog raspravljaju o uporabi mitologije (Heraklo) i alegorije u pjesništvu. U posveti se Marulić divi Erazmu Roterdamskom.

• Epistola Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. - pismo je Hadrijanu VI. kao apel za uspostavu sloge među katoličkim vladarima da se zajedno odupru Turcima.
• Evangelistarium ("Evanđelistar") - sustavna je moralistička rasprava u sedam knjiga, nastala u razdoblju od 1480. do 1500., tiskana šezdesetak puta. U djelu se govori o etičkim načelima i moralnim dužnostima kakva se očekuju od jednog kršćanina, a temelj su tri kreposti: vjera, nada i ljubav.
• Grata salutatrix - elegijska je poslanica Frani Božičeviću Natalisu.
• In epigrammata priscorum commentarius - tumač starih natpisa nastao poslije 1503. godine, posvećen Dmini Papaliću.
• In somnum diurnum - tužaljka je Frani Martinčiću.
• Regum Dalmatiae et Croatiae gesta - slobodan je prijevod dijela Ljetopisa popa Dukljanina, tzv. Hrvatske kronike, nastao 1510., a prvi put izdan 1666. godine, posvećen Dmini Papaliću.
• Repertorium, Multa et varia - izvadci su iz Biblije te antičkih i humanističkih djela, prvi put tiskani 1998. godine.
• Quinquaginta parabolae zbirka je pripovjedaka iz 1510. godine posvećena Tomi Nigeru, a uzor su novozavjetne priče.
• Vita divi Hieronimi - djelo iz 1507. godine, a prvi je put izdana kasne 1994. godine. Priložena mu je polemička rasprava protiv onih koji tvrde da je sveti Jeronim bio Italac.

Marulić je pisao i latinske pjesme: elegije, epigrame, poslanice, stihovane svetačke životopise, himne, čak i ljubavne pjesme. Poznate su pjesme Carmen de doctrina u osamdesetak izdanja te Hymnus ad deum.

Samo po naslovu poznata djela:

• Psichiologia de ratione animae humanae ("Psihologija o temelju ljudske duše") - djelo je samo sačuvanog naslova iz popisa Marulićevih radova u Natalisovoj biografiji. Prema tomu sadržava prvo spominjanje termina "psihologija" u književnim izvorima^[6], dakle čak šezdesetak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela (Rudolf Goclenius, 1590. rabeći grčki alfabet), ^[7] kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma.
• Quaestiones utriusque testamenti, de pace Italia carmen heroicum

Prijevodi na druge jezike

Judit, mađarski prijevod iz 1999. godine.

Dakle, pozivajući se ove izvore nastao je tekst, koji je štampan na portalu www.magicus.info i koji je dostupan javnosti kao jedna kritika nedosljednog navođenja samih Marulićevih navoda.

A odgovor, odnosno, prilog potpunom dokazu jest i pismo, koje sam također otposlao svome dragome prijatelju, koje glasi:

‘’Dragi Arsene, slazem se da je marulic predmet strucnjaka ali je  takoder istina da  njega mogu citati I takvi diletanti kakav sam ja, sa tim cemo se svi sloziti I ako se pazljivo prebroje slova toga akrostiha onda u mojem navodu njih ima 85  tocno koliko ima I dvostruko rimovanih stihova  te molitve, za razliku od navoda luke paljetka  gdje ih je 9 manje, a meni se cinilo da je moje navodenje  vec samo po sebi prilicno jasno mada se slazem sa tobom da je u znanosti potrebno biTi precizan, svejedno jako mi je drago da si procitao  taj mali esej I da si donio nekakv sud o njemu, to meni jako puno znaci, srdacno te pozdravlja zlatan''

Dakle, ukoliko je moje navođenje netočno, onda to svakako zahvaljuje netočnosti izvora, kojima sam se služio.

Onda barem treba biti na čisto, da internet enciklopedije nisu mjerodavni izvor iz kojega se mogu donositi znanstveni zaključci.

 

Zlatan Gavrilović Kovač