Tu smo, gdje smo

Nemojte misliti da je život na selu lagodan i bez stresa; naše je selo daleko od engleskog „country life styla“. Za razliku od Engleza koji su spremni uložiti pozamašne iznose samo da bi živjeli u kamenoj „cottage“ i uživali u komadiću vrta, kod nas se seoske nekretnine još uvijek prodaju u bescjenje. A tu je prilika za sve vas…za korisno ulaganje ili zamjenu skučenog gradskog stančića za solidnu kuću s vrtom i voćnjakom u blizini Zagreba.

Prijeti li vam otpuštanje s  posla zbog tehnološkog viška, na primjer, a otpuštanja će biti, sada je čas da nabavite komadić zemlje koju ćete pretvoriti u povrtnjak jer ćete, jednom na burzi, imati sasvim dovoljno vremena za obrađivanje.  Posprdno se smijete? Ta nećemo se vraćati u prošlost. Mislim da niste upućeni; svakodnevno promatram sve više gradskih ljudi, i to uglavnom muškaraca srednje dobi, koji u 11 izlaze iz zetovog busa pred mojom kućom i odlaze do svojih vikendica, drvenjara, parcelica, povrtnjaka i voćnjaka. Tamo provedu u  radu nekoliko sati, a zatim se, ruku punih vrećica svojih proizvoda, vraćaju u Veliku Goricu ili Zagreb busom u 5.

Nekad su imali gorice (vinograde) i vikendom pekli kotlovinu s prijateljima, ali to sad postaje iznimka. Krče trsje pa sade voćke i povrće. Nekolicina ih na imanju drži kokoši i zečeve. Neki skupljaju puževe, gljive, šumske plodove…Neki proizvode jabučni ocat ili pripremaju zimnicu za gladna usta u gradu. Neki se nude da vam štihaju vrt ili porežu živicu. Oprezno s takvima jer znaju biti skloni alkoholu, a to znači i da su tjelesno slabi. A na selu, mišići su važna stavka preživljavanja.

Recimo da na selu imate kućicu s voćnjakom i povrtnjakom. I u ovo doba godine, uz takvo blago ne možete biti gladni. Samo što sam prošetala mojom okućnicom, ubrala sam zaostale bobice grožđa, podigla s tla nekoliko jabuka, otrgla s raštika sočne zelene listove za varivo i odrezala struk rikole za salatu uz jaja iz susjedina kokošinjca. Orasi su još uvijek na sve strane, kruške neubrane, povrtnjak prepun raznih vrsta salata, blitve, cikle, boreča, povrtnice, poriluka, mrkve, pa i posljednih ovogodišnjih rajčica. Samo se prošećete i organizirate si začas raznovrsne sastojke za slasni rižoto od grmača (gljive) ili zlevanku s povrćem.

Naravno, žitarice morate kupovati u gradu jer su u seoskom dućanu skuplje, a izbor je ograničen. Ne želite li se baviti krumpirovim zlaticama, i krumpir morate dotegliti. Slično je i s mlječnim proizvodima jer krava na selu već odavna nema. Stoga je važno imati zemlju u blizini javnog saobraćaja. Ili, ako si benzin još uvijek možete priuštiti, imati nekakav auto, kojim ćete dopremati svoje potrepštine.

Toliko za danas! A zanimate li se konkretnije za približavanje selu, ostavite pitanje u komentarima. Rado ću vam i iskreno odgovoriti na sva pitanja, uključujući i ona o cijenama  zemljišta, međususjedskim odnosima i čišćenju cesta zimi. Tu smo, gdje smo! Važno je uživati u svakom danu na ovom planetu. A na selu je za to mnogo prilika.