IMMANUEL KANT

Rođen: 22. travnja 1724. u Königsbergu
Umro: 12. veljače 1804. u Königsbergu

Njemačka klasična filozofija, sinteza i vrhunac filozofije XVIII. i XIX. stoljeća, počela je djelovanjem Immanuela Kanta.

Taj njemački filozof, tihe i nenametljive učiteljske, poslije profesorske karijere, rođen je 22. travnja 1724., a umro je 12. veljače 1804., u Königsbergu, tadašnjem glavnome gradu Istočne Pruske, koji je poslije došao u sastav Rusije.

Kako se često prepričava, Kant u 80 godina života nije napuštao rodni grad, a sugrađanima je bio poznat po preciznosti, tako da su po njegovu prolaženju kontrolirali točnost satova. No, to je samo anegdota o inače duhovitom i veselom čovjeku širokih interesa.

On je, primjerice, utemeljio teoriju svemira, onu Kant-Laplaceovu. Najpoznatiji je ipak po sintezi dotad dominantnih filozofijskih pravaca racionalizma i empirizma, po revolucionarnom, kopernikanskom obratu kojim je u središte ljudskog spoznavanja, na mjesto predmeta, došao subjekt kao središte oko kojeg se okreće spoznaja.

Napisao je tri velike kritike: Kritiku čistog uma, Kritiku praktičkoga uma i Kritiku rasudne moći.

Njegove rasprave su pokušaj odgovora na četiri velika pitanja:
Što mogu znati, što moram raditi, čemu se mogu nadati, i naposljetku, što je čovjek?

Pri odgovoru na prvo, pokazao je granice razumske svijesti, ustvrdivši da čovjek može spoznavati samo ono što mu se kao pojava nadaje putem osjetnih oblika prostora i vremena, dok sama stvar ostaje nespoznatljiva.

 

 

Pitanje što trebam činiti, odnosno, činiti da budem čovjek, tema je Kantove etike. Unutar nje vrijedno je spomenuti Kantovo rješenje problema ljudske slobode. Čovjek je odgovoran za svoju djelatnost samo ako je slobodan, a to je, kad je vezan uz moralni zakon koji je obvezan.

Kant je bio mislilac širokih vizija. Više od stoljeća i pol prije osnutka Ujedinjenih naroda on govori o savezu naroda kao organizaciji koja može sačuvati narode od stalnih prijetnji ratom.

 

 

Kantov grob, sad u Rusiji, Kaliningrad