RAZVOJ PREHRANE
Danas cemo se nadovezati na prethodno predavanje s nekoliko aforistickih napomena o razvoju razlicitih rasa, ali prije toga treba ukazati na neke stvari cije uzroke mozemo naCi samo u malom broju knjiga.
Takozvana pravila prehrane, u razlicitim civilizacijama, na prvi pogled izgledaju sasvim proizvoljno. No, ona to nisu, nego su proizasla iz znanja i mudrosti. Moramo, medutim, cvrsto imati na umu da nase suvremeno covjecan stvo uopce nije u stanju pridrzavati se onoga o cemu cemo danas govoriti. Untaoc tomu spomenuta pravila prehrane postavila su temelje za odredena buduca pravila drustvenog zivota. Nitko, naravno, ne smije pomisliti da se prelazenjem na vegetarijansku prehranu i slicno postaje adept.
U malim narodnim skupinama Istoka ima odredenih nacina njegovanja lijecniStva koji se provode tako sto odnosni lijecnici smatraju da je prehrana njihova vlastitog fizickog tijela iznimno vazna. Ondje gdje jos postoji stari duhovni Zivot, ima ljudi koji su postali iscjelitelji na stari nacin: hraneci se iskljuCivo mlijekom. Njima je jasno da, iskljucivanjem svega ostalog, u sebi fizicki zadobivaju iscjeliteljske snage, osobito za iscjeljivanje tzv. dusevnih bolesti. Oni imaju posebne vlastite metode. Dobro znaju da, iskljucivim konzumiranjem mlijeka, razvijaju odredene snage.
Razjasnit cemo si na kakvoj intuiciji ovo pociva. Ovako duboku intuiciju mozemo razum jeti na sljedeci nacin. Poznat nam je odreden tijek ljudskoga razvoja. U sredini lemurskog doba, izvorno-ljudsko se razdvojilo na uzlazno ljudsko i zivotinjsko. s ovim je bilo povezano to da su se snage, koje je imala Zemlja dok je jos bila sjedinjena s Mjesecom, takoder razdvojile, a dio njih se s Mjesecom odvojio od Zemlje.
Zamislimo si vrijeme kada je Zemlja jos bila sjedinjena s Mjesecom. Covjek je tada bio na sasvim drukcijem stupnju razvoja. Vee je imao toplu krv, ali jos nije bio podijeljen na dva spola. Razdvajanje na dva spola treba proma
je danasnje sisanje sisavaca, a mlijeko je poput hrane koju je covjek konzumirao u predlemur sko doba; ono je stara hrana bogova, prvi oblik hrane na Zemlji. Tada je sama zemaljska pri roda bila takva da se posvuda iz nje mogla isisati ovakva hrana. Prema tomu, mlijeko je proizvod prvog ljudskog oblika prehrane. Dok je covjek u fizickom jos bio blize bozanskom, isisavao je mlijeko iz svoje okoline. Okultisti znaju na koji su nacin ljudi i priroda medusobno povezani.
Saturnovo doba
trati zajedno s odvajanjem Mjeseca tako da, kad danas uzdignete pogled prema Mjesecu, mozete reci: To sto si izasao iz Zemlje ucinilo je da su se covjekove snage reprodukcije razdvojile na dva dijela.
Na Zemlji je takoder postojalo vrijeme u kojem je covjecanstvo bilo neposredno povezano sa zivotinjskim, uronjeno u zivotinjsko i hranilo se zivotinjskim. Ovakvu vrstu prehrane tesko ce razumjeti onaj tko nema vidovite snage. 0 spomenutom si ipak mozemo stvoriti predodz bu promatranjem pravilnog nacina prehrane sisavaca koji svoje mladunce hrane vlastitim mlijekom. Razdvajanjem reprodukcijskih sna ga pojavio se i ovaj nacin prehrane. Prije su ljudi mogli uzimati hranjive tvari iz neposredne okoline, kao sto danas pluca uzimaju zrak.
Tada su ljudi sa cijelom okolnom prirodom bili povezani nitima za sisanje, slicno nacinu na koji se danas embio hrani u majcinom tijelu. To je bio stari nacin prehrane na Zemlji. Ostatak toga Konzumiranje mlijeka je preobrazba pra starog oblika prehrane. Ljudima je prva hrana uvijek bilo mlijeko. U izreci "mlijeko ljudske dobrote" ono je s razlogom tako nazvano.
Pitamo se sto je izvorno prouzrokovalo da se mlijeko, onakvo kakvo je tada bilo, isisavalo iz okoline? To su omogucile Mjeseceve snage u Zemlji; one su bile poput opce krvi cijele Zemlje. No, kad je Mjesec izasao, njegove su snage mogle biti usredotocene samo na poseb ne organe u zivim biCima.
Okultist naziva mlijeko Mjesecevom hranom.
Sinovi Mjeseca su oni koji se hrane mlijekom. Mjesec je mlijeko doveo do zrelosti. Obistinilo se da istocnjacki iscjelitelji, koji :live samo od odvojila od Sunca, biljke su zadrzale svoje staro obiljezje; nastavile su svoje cvjetove okretati prema Suncu. C:ovjek je obrnuta biljka. Sto u biljke raste iznad Zemlje odnosi se prema Suncu kao mlijeko prema Mjesecu - to je, dakle, Sunceva hrana.
mlijeka, ponovno preuzimaju prasnage koje su bile na Zemlji dok je mlijeko jos Zemljom teklo u potocima. Oni su si rekli: Ovo su snage koje ozivljavaju covjeka. Ove stvaralacke snage moraju biti takoder ozdravljujuce, dakle, kad konzumiramo samo mlijeko, a iskljucujemo sve ostalo, prisvajamo si moe unapredivanja zdravlja.
Prenesimo se u predlemursko doba. Tada je vladalo stanje u kojem se mlijeko izvanjski sisalo iz okoline. Poslije toga je doslo stanje
u kojem je mlijeko postalo opca ljudska hrana, a
potom stanje u kojem se konzumiralo majcino mlijeko.
Prije vremena u kojem se mlijeko opcenito isisavalo iz prirode, bilo je vrijeme u kojem je Sunce jos bilo spojeno sa Zemljom. Tada je postojala Sunceva hrana. Kao sto je mlijeko za ostalo sa Mjeseca takoder su zaostali proizvodi koji su sazrijevali na Suncu. Sve sto je prozeto Suncevom svjetloscu pripada Suncu: cvijece i plodovi biljki. One su prije tezile sredistu, sa Suncem spojene, Zemlje. One su se svojim cvjetovima usadivale u Sunce. Kad se Zemlja
Na mjesto iskljucive prehrane mlijekom postupno je dolazila neka vrsta biljne hrane i to gornjih dijelova biljki. Bila je to druga vrsta ljudske prehrane.
Taka su, kad se lemursko doba blizilo kra ju, jedno drugom nasuprot, stajala dva roda: rod pravih Mjesecevih sinova, koji je uzgajao zivotinje i hranio se onim sto su davale zivotinje, mlijekom zivotinja- i drugi rod, koji se hranio biljkama, onim cime je rodilo tlo.
Spomenuta cinjenica opisana je u pripovijetki o Kainu i Abelu. Abel je pastir, a Kain poljodjelac. Abel predstavlja Mjesecev rod, a Kain Suncev. Ova je alegorija nesto ve licanstveno. Tajno je ucenje nagovjestava na donekle skrovit nacin. Bozansko bice koje je covjeku omogucilo da bude Mjesecevo bice, da se hrani preobrazenom Mjesecevom hranom, Zidovski je narod nazvao jehova. On je bio prehrambena prirodna sila koja je pritjecala Abelu; on ju je uzimao od svojih stada. A prelazak na Suncevu hranu bio je odmetniStvo od jehove. Zato Jehova nije mario za Kainovu zrtvu jer to je bila zrtva Sunceve hrane.
Vratimo lise u najstarija vremena, nemamo uopce nikakve druge hrane osim mlijeka; hrane koju covjek dobiva od zivih Zivotinja. To je izvorna hrana, kao sada u prvim tjednima, a na nju se odnosi izreka istocnjackog iscjelitelja: "Ako ne budete kao mala djeca, necete uCi u kraljevstvo nebesko". - Sve ove stvari nesto znace.
Sada iz lemurskog doba prelazimo u atlantsko doba, narodima koji su zivjeli na podrucju danasnjeg Atlantskog oceana. U Atlantidana se pojavilo nesto cega prije nije bilo: oni se prvi pocinju hraniti necim sto nije uzeto iz zivota - pocinju se hraniti mrtvim. U sebe su uzimali ono sto je napustilo zivot. Bio je to vrlo vazan prijelaz u razvoju covjecanstva. To sto su se ljudi hranili mrtvim, omogucilo im je prelazenje na egoizam. Ovo samohranjenje mrtvim znaci pravu povezanost sa sebicnoscu. Covjek postaje samostojan zato sto preuzima mrtvo. On sada preuzima mrtvo u razlici tim oblicima. Ovo najprije mozemo uociti u narodima lavaca koji ubijaju zivotinje, a koji tada nastaju.
Kasnije se pojavljuju narodi koji ne uzimaju samo ono sto je sazrelo na suncu, vee takoder ono sto je sazrelo ispod zemlje. To je isto taka mrtvo kao mrtva zivotinja. Sve sto zivi u najni zoj Zivotinjskoj prirodi, sto je natopljeno krvlju, napustilo je Mjeseceve snage. Mjeseceva je sna ga ostala u mlijeku koje je uzajamno povezano sa zivotnim procesima. Konzumirajuci mrtvo, covjek preuzima odumiruce dijelove. Isto je taka mrtvo sve od biljke sto raste ispod zemlje, sto nije prozeto toplinom i zarom Sunceva nacela zivota. Korijen, dakle, odgovara onom sto je u zivotinje tijelo natopljeno krvlju.
Kasnije se pojavljuje jos jedna hrana koje prije uopce nije bilo. Covjek dodaje svojem jelu cisto mineralno sto uzima iz zemlje: sol it d.
Taka je covjek, prehranjujuci se, prolazio kroz tri carstva. Put kojim je, s obzirom na prehranu, prosao atlantski razvoj, izgleda otprilike ovako: kao prvo nastali su narodi lavaca, kao drugo poljodjelci, Kainov rod, a kao trece se razvilo rudarstvo koje ono sto je ispod zemlje iznosi na svjetlost dana.
Sve spomenuto znaci odvracanje od prave zivotne i proizvodne snage. Ono sto je u Zivotinji mrtvo napustio je zivot. Ono sto je od biljke u tlu takoder je napustio zivot. Sva sol je mrtva tvar mineralnog carstva, koja se odrzala kao ostatak.
Sada dolazimo do pete ljudske rase. I dalje, pored onih koji jedu plodove, postoje oni koji piju mlijeko, a ostalo pridolazi kao nesto novo. Ono sto se osobito pojavljuje u petoj korijenskoj rasi je, u prvom redu, do biveno kao mineralno, sto znaci kemijskim procesom. To je nagovijesteno u Genezi. Sto je to sto se dobiva kemijskim procesom? C:ovjek se uspinje u razvoju, primjenjuje kemiju na biljke, na plodove. Tako nastaje vino. Toga na Atlantidi nije bilo. Zato se u Bibliji kaze da se Noa, praotac nove rase, poslije opceg potopa opio vinom. Mineralno-kemijskim procesom nesto je proizvedeno iz biljnog carstva. u cijeloj petoj korijenskoj rasi, vino ima tocno odredenu ulogu. Od pocetka pete korijenske rase, svi su posvecenici jos preuzimali predaje iz vremena atlantske rase, kad uopce nije bilo vina. Indijskim, perzijskim i egipatskim posvecenicima nije trebalo vino. Ono sto je nesto znacilo pri svetim obredima bila je samo voda.
S petom korijenskom rasom pojavilo se i vino, pri cemu mora sudjelovati mineralno obradivanje biljke. Prve tri podrase bile su po navljanje prijasnjeg. Cetvrta je podrasa prva razvila nesto novo, sto se uzdignulo s petom korijenskom rasom. Ona je vinu pripisivala odredenu svetost. Zato su se pojavili kultni obredi u kojima je vino imalo vazno ulogu. StoviSe, pojavio se bog vina - Dioniz.
Ovo se malo-pomalo pripremalo u covje canstvu. Kultura vina najprije se pojavila u Perzijanaca. No, vino je ondje bilo ndto sasvim svjetovno. Istom je postupno uslo u obrede u kultu Dioniza. Cetvrta podrasa je ona koja je prva stvorila krscanstvo, ali je takoder ona koja je sedamsto godina prije najavila svoju misiju dionizijskim igrama koje su prve uvele vino u obred.
Cinjenicu uvodenja vina u krscanski obred prekrasno je prikazao evandelist Ivan koji je najviSe znao o krscanstvu. * On na samom po cetku govori 0 pretvaranju vode u vino jer je krscanstvo najprije doslo cetvrtoj podrasi pete korijenske rase. Bilo je potrebno ucenje koje posvecuje ono sto mora izaci na fizicki plan. Vino covjeka odsjeca od svega duhovnog. Tko konzumira vino ne moze steCi duhovno.
* !sus pretvara vodu u vino: TreCi dan poslije toga bila je svadba u Kani Galilejskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijase pozvan i Isus zajedno sa svojim ucenicima. Kad nestade vina, rece Isusu njegova majka: "Nemaju vina." "Sto hoces ti od mene zeno?- odvrati joj Isus. - Zar moj cas nije vee dosao?" Nato majka njegova rece slugama: "Sto vam god rekne, ucinite!"
Ondje je bilo postavljeno sest kamenih posuda namijenjenih za uobicajeno pranje Zidovima, od kojih je svaka obuhvatala dvije do tri mjere. Isus rece slugama: "Napunite posude vodom!" I napuniSe ih do vrha. "Sad zahvatite - rece im - i odnesite ravnatelju stola!" Oni odnesose. Kada ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino - on nije znao odakle je vino, ali su znale sluge koje su zahvatale vodu - zovnu zarucnika te mu rece: "Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si cuvao dobro vino do sada.
Tim poce Isus svoja cudesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju, i ucenici njegovi povjerovase u njega. (Ivan 2,1-11)
Ne moze niSta znati o atmi, budhiju i manasu, 0 onom sto traje, sto se ponovno utjelovljuje. Tako je moralo biti.
Cijeli tijek razvoja covjecanstva je silazan iuzlazan. C:ovjek se morao jednom spustiti sve do najnize tocke, a da bi mu se omogucilo da se sasvim spustiti na fizicki plan, pojavio se kult Dioniza*. C:ovjekovo je tijelo moralo biti spremno za materijalizam, a za to ga je pri premila dionizijska kultura. Stoga se morala pojaviti religija koja vodu pretvara u vino. Prije je svecenicima vino bilo strogo zabranjeno; oni su mogli dozivljavati atmu, budhi i manas. Morala se, dakle, pojaviti religija koja je ljude odvodila sasvim dolje, na fizicki plan, inace oni ne bi sisli do kraja. Religija koja ih je vodila dolje, morala je imati vanjsku objavu, takvu objavu koja je odustala od manasa, budhija i atme, od reinkarnacije, te je upucivala samo na opcenito. - Poslije ovoga ce uslijediti pretvaranje vina u vodu.
Da prethodno voda nije bila pretvorena u vino, covjek ne bi primio sve ono sto je
* Starogrcki bog opojnosti i vina, plodnosti, uzivanja i veselja, Dioniz ili Bakchos, sin Zeusa i smrtnice Semele (starorimski Bacchus, otuda bakanalije). Njemu su se u cast cetiri puta godiSnje odrzavale svetkovine, dionizije: velike ili gradske te male ili seoske. Obiljezavale su se natjecanjima u umjetnickim i sportskim vjestinama i dramskim predstavama, a bile su poznate po raspojasanosti, obilju jela, a osobito vina. Uz njih su povezani poceci ditiramba i tragedije. Dionizijama su suprotni orficki misteriji u kojima su se sudionici cistili od grijeha, a cijim se osnivacem smatra pjevac Orfej - sin muze Kaliope, zastitnice epskog pjesniStva i govornista - koji je svojim pjesmama pokretao drvece i kamenje te krotio divlje zvijeri.
ispod njega u zemaljskoj dolini. N a pocetku Ivanova evandelja - u opisu pretvaranja vode u vino na svadbi u Kani - prikazano je, dakle, kako je Krist racunao s onim sto postoji. On je, medutim, takoder racunao na buducnost time sto je sa svoje strane uveo veceru. Vecera je najveci simbol Onog tko je svoje kulturno strujanje za poceo s cetvrtom podrasom. Ako je On doista bio "Sin covjecji" koji se najdublje spustio - da bi se potom najsilnije uzdignuo- onda se morao drzati onog sto je postojalo te pokazati ljudima da je fizicki sadrzaj rase uzajamno ovisan s njegovim vlastitim poslanjem.
Treba li se covjecanstvo uzdignuti, mora imati simbol koji od mrtvog ponovno vodi zivom: kruh i vino. Kruh je u okultnom smislu ono sto nastaje istom kad se usmrti biljka. Vino, medutim, nastaje tako da se usmrti bilj ka i obradi na mineralan nacin. Kad se pece biljka cini se isto kao kad se ubija zivotinja. Kad biljnom carstvu uzimamo vino, cinimo, u odredenom smislu, isto kao kad zivotinji pustamo krv. Kruh i vino stoje kao simboli cetvrte podrase.
Ono sto se treba razviti u buducnosti je daljnji uspon od biljne prema mineralnoj hrani. Kruh i vino morat ce biti zrtvovani, morat cemo ih se odreci. Buduci da se Krist pojavio u cetvrtoj podrasi, ukazao je na kruh i vino: "Ovo je moje tijelo- ovo je moja krv." Time je htio stvoriti prijelaz od zivotinjske prema biljnoj hrani, prijelaz prema necem visem.
U ono su vrijeme postojale dvije vrste ljudi. Prva, koja se hranila mesom i krvlju; to su bili predkrscanski ljudi na koje Krist uopce nije racunao. Druga vrsta su bili oni koji ubijaju samo biljke, koji biljkama pustaju krv, koji piju vino i jedu kruh. Na ove je jos racunao. Oni su bili pretece covjecanstva koje ce postojati u buducnosti.
Znacenje vecere je u prelazenju od prehra ne mrtvim Zivotinjama prema prehrani mrtvim biljkama. Kad dode kraj nasoj petoj podrasi, tek ce se u sestoj podrasi razumjeti vecera. Tada se viSe nece konzumirati niSta Zivotinjsko. Do tada ce biti moguca pojava trece vrste prehrane, cisto mineralne. Tada ce si covjek moCi sam stvarati hranu. Sada konzumira ono sto su za njega stvorili bogovi. Poslije ce se uzdignuti te {:e sam, u kemijskim laboratorijima, pripremati hranjive tvari koje su mu potrebne.
Tako vidite da sve proizlazi iz duboke intuicije. Kad u starih orijentalaca nalazimo svakojake propise 0 tomu sto bi se trebalo jesti, to ustvari nisu zapovijedi, nego pripovijetke: Ne smijes zahtijevati da tvari djeluju drukcije nego sto djeluju.
Ono sto Krist poslije ubija, sto ce doista biti zrtvovano nakon sto blaguje veceru, to je fizicko tijelo. Ono umire. Ono ce umrijeti u Citavog ljudskog roda. Sredinom seste korijenske rase, u posljednjoj tredni, nece viSe biti fizickog tijela. Tada ce cijeli covjek ponovno biti eterski. Prijed ce u finiju tvarnost. No, ovo se nece dogoditi ako to ne uzrokuje sam covjek. Zbog toga mora najprije prijed na hranu koju ce sam pripremati u laboratoriju. Tako da covjek u istoj mjeri u kojoj svoju hranu ne uzima iz prirode, nego iz vlastite mudrosti, iz boga u svojoj nutrini, hita ususret vlastitom postajanju bogom.
Kad se covjek sam pocne prehranjivati, biti ce polozen temelj za nesto viSe, naime za to da ce se moCi sam razmnozavati. On si postupno stvara Zivot iz mineralnog svijeta.
To je veliki tijek covjekova razvoja. Ono sto je danas poznato prirodoznanstvenicima, samo je mali isjecak velikog ciklusa.
Sa Saturnom ulazimo u mineralno doba.
U atlantsko se doba, konzumiranjem mrtvoga, pripremalo ono sto je proizvelo egoizam. Sve do pete podrase, do Prasemita, sasvim se polako oblikovalo covjekovo ja. u sestoj podrasi pete korijenske rase, ja ce dod na visi stupanj razvoja.
To znaci da stojimo pred novim takozvanim vrtlogom postojanja. Sadasnji je vrtlog zapoceo u vrijeme kad su Prasemiti polozili temelj za sadasnju korijensku rasu.
Prasemitskoj kulturi zahvaljujemo sve sto je bilo do sada. No, sada, sa slavenskim narodima, zapocinje novi udar koji ulazi u buducnost. jedan ce narod, istodobno na odredeni nacin raskidajuCi s prosloscu, unijeti u svijet novi udar. On se kao skrivena duhovnost izradivao u ruskim seljacima. On tvori drugi dio nadolazeceg vrtloga. U sadasnjosti je odredenu kulturu zahvatilo raspadanje te se ona priprema za nesto novo. Priprema se na Zapadu, a izivjet ce se na Istoku.
No, staro mora potaknuti novo. Posvuda gdje u nase vrijeme imamo nove pokusaje sve je u klici, nezgrapno, nespretno. Sve staro je naprotiv iscizelirano, ali ima obiljezja kritike, rastvaranja. Iz semitske grane radaju se nosite lji stare kulture, nositelji onoga sto se uvija u vrtlog. Svi oni u sebi imaju nesto semitsko.
Primjerice Lassalle i Marx. To se, dakle, uvija u vrtlog. Odatle se ne moze nastaviti. Mora se uciniti skok - kao s jedne obale na drugu - prema duhovnosti buduce kulture Istoka. To je sasvim novi pocetak.
Suprotnosti se mogu takoder opaziti u so cijalizmu Istoka i Zapada. Socijalizam Zapada je proizvodni socijalizam, a socijalizam Istoka je potrosacki socijalizam. Tko socijalno upravlja onim sto se proizvodi, racuna s pohlepom, s egoizmom. Tko upravlja potrosnjom, obraca pozornost na ono sto drugi hoce od njega; obraca pozornost na svoje bliznje, racuna s bratstvom.
Proizvodni socijalizam- Marx, Lassalle- obraca pozornost na radnike samo ako su proizvodaci. Na Istoku je potrosnja postavljena u prvi plan, primjerice, u Kropotkina, Bakunina i Herzena. Slijedite li Kropotkina, mozete vidjeti kako se stvari zestoko sukobljavaju. On je odmah shvatio nacelo uzajamnog potpomaganja u zivotinja.
Buduce je za sada nezgrapno i inficirano starim. Haeckel* je covjek koji pliva u sredini struje, a uvlace ga oba vrtloga. Prvi dio Hae ckelove "Zagonetke svijeta" je pozitivan, ele mentarna teozofija; drugi je dio negativan sveuniStavajuC:i - to je vrtlog.
*Ernst Haeckel (1834- 1919), njemacki biolog. Profe sor zoologije na sveuciliStu u ]eni. Istaknuti sljedbenik Darwina i zastupnik darvinizma. U primjeni znanosti o razvoju vrsta posao je dalje od Darwina. Zacrtao je prve genealogije Zivtinjskog carstva te postavio teoriju o nastanku zivota iz nezive tvari. U djelu Zagonetka svijeta- Die Weltratsel (1899) iznosi svoj svjetonazor (monizam), a materijalizam ogranicuje samo na prirodne znanosti.
BlAGDANI
Rudolf Steiner: Bozic
U uvodu se govori o podrijetlu tradicije kiCenja boziCnog drvca kao novijeg europskog obicaja. Knjiga je podijcljena na poglavlja: BoiiL'ni znakovi i simboli, Bozic na. eg doba, PuL'ke boik'ne igre, Rodenje Suncevog Duha kao Duha Zemlje, Trinaest svetih noCi i Tri kralja.
Rudolf Steiner: Uskrs
U poglavlju Pobjeda duha prepoznaje se prava priroda Kristova bica; Doiivljaji svetog Pavia pred Damaskom govore zasto je ovaj dogadaj presudan za razvoj krscanstva; Veza po krvi i veza po Kristu: nakon golgotskog misterija na mjesto stare vidovitosti, koja se prenosila krvlju, treba doCi nova koju svaki covjek treba sam razviti, uz pomoc Kristovog impulsa; Propovijed na Gori otkriva da jc Kristovo ucenjc bilo namijenjeno svima koji vlastitim naporima hoce unaprijediti vlastito bite.
Rudolf Steiner: Ivanje
lvanje je praznik ljetnog solsticija kad se covjekov duh uzdize u nebeske visine te se osjecamo sjedinjeni s duhovnim svijetom. Slavi se kao rodendan svetog Ivana Krstitelja koji je krstenjem na jordanu pripremio covjecanstvo za veliki Kristov dogadaj. Dolaskom krscanstva od svecanosti primanja objava bozansko-duhovnog svijeta tijekom obreda, ova je svetkovina poprimila smisao svecanosti navjestenja spajanja covjeka s duhovnim svijetom.
Rudolf Steiner: Miholje
Rudolf Steiner osobitu pozornost posvecuje Miholju. U poglavlju Imaginacija Mihaela opisuje se duhovna osnova Mihaelova lika u borbi sa zmajem; Mihael i zmaj govori o zmaju kao duhovnom bicu otpalom iz bozanskog okri!ja. Arkandeo Mihael - boije lice bio je vodeci duh zidovskog naroda pomocu kojcg se mogao pribliziti jahvi. U Stvaranju Miholja blagdana naseg doba kaze se da bi ga svjesno trebali utemeljiti sami !judi na putu spoznaje.
Rudolf Steiner: Duhovi
Blagdanom Duhova obiljezava se spustanje "plamenih jezika" Duha Svctoga na Kristove ucenike. Poglavlja su: Duhovi blagdan slobodne osobnosti, Duhovi blagdan besmrtnosti, Dulwvi simbol jedinstvene duiievne teinje i Blagdan Duhova i prouc'avanje karme
BIBLIOTEI
RUDOLF STEINER BOOK
Rudolf Steiner: Tajna Jjudskih temperamenata
Ova je knjiga napisana jednostavno, gotovo kao prirucnik, a govori 0 pravim tajnama ljudskih temperamenata i onome sto ih uzrokuje. S aspekta duhovne znanosti daje nam upute kako boljc upoznati sebe i !jude s kojima zivimo.
Rudolf Steiner: Okultni znakovi i simboli
Simboli i znakovi koji su tisuC!jecima sastavni dio ljudske civilizacije cesto ostavljaju dojam neceg proizvoljnog sto samo sluzi za oznacavanje. Da bi se dokucio njihov pravi smisao, treba proniknuti u stvarnost iz koje su potekli. Rudolf Steiner nam nudi upravo takva objasnjenja.
Rudolf Steiner: Prekretnice duhovnog iivota
Osnovna ideja ovog djela je da se cijeli razvoj covjecanstva treba promatrati kao smisleno napredovanje s uvijek iznova proC:iscenim sadrzajem. Promatramo li ga tako, tek nam se tada ukazuje prava vrijednost duhovnih velicina kao sto su Zaratustra, Hermes, Buddha, Mojsije, prorok Ilija i Krist, koje su obiljeZile razlicite epohe donosed nove sadrzaje i nove impulse.
Rudolf Steiner: Metamorfoze dusevnog iivota
U ovoj se knjizi govori o pojedinim dusevnim dozivljajima i njihovoj ulozi u razvoju covjekove osobnosti. Poglavlja su: Misija gnjeva, Misija istinc, Misija poboinosti, Ljudski karakter, Bit egoizma, Ljudska savjest i Misija umjetnosti.
BIBLIOTEI
DUHOVNA BICA
Rudolf Steiner: Andeli i hijerarhije duhovnih bica
Andcli, duhovna bica najbli:l:a covjeku u danasnje vrijeme s porastom stupnja ljudske svijesti opravdano pobuduju veliko za nimanje. No, predodzba o njima uglavnom se svodi na proizvoljne romanticne slike koje viSe zavode covjeka i udaljavaju ga od spoznaje pravog duhovnog svijeta nego sto ga njemu priblizavaju. U ovim predavanjima Rudolf Steiner kao filozof i kao duhovni znanstvenik tumaci na koji nacin mozemo doista razumjeti duhovne hijerarhije te dokuciti njihovo postojanje u stvarnom svijetu.
RENATA BAKOTA
RUDOLF STEINER
Doktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27. veljace 1861. u Donjem Kraljevcu u Medimurju (tadasnja Austro-Ugarska), a umro je 30. ozujka 1925. u Dor nachu u Svicarskoj. Maturirao je u Wiener-Neustadtu 1879, a na beckoj Visokoj tehnickoj skoli studirao je matematiku i prirodne znanosti te je istodobno pohadao predavanja iz knjizevnosti, povijesti i
Dr. Rudolf Steiner je je dan od pionira koji su
prije gotovo stotinu godina doveli ezoteriju na
prostore zapadne i srednje Europe, u doba kad je sve nadosjetilno za prosjecnog europljanina znacilo nesto nerealno i iracionalno. Bio je intelektualac siroke naobrazbe s podrucja prirodnih i drustvenih znanosti, literature, glazbene i likovne umjetnosti, a pored toga covjek s razvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta. Kombinacija ovih osobina
omogucila mu je da osmisli antropozofiju kao duhovnu znanost, odnosno da stvori konzistentan znanstveni
sustav na podrucju ezoterike koji s lakocom moze pratiti svatko tko se bavi istrazivanjem nadosjetilnog.
Njegova antropozofija je znanost o covjeku
kao osjetilnom i nadosjetilnom biCu. Tvrdio je da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao prirodoznanstvene, ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jer ce istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam zivot.
Kao filozof i suvremeni ucitelj duhovne znanosti dr. Rudolf Steiner svoje ucenje nije prenosio samo usmeno nego takoder pismeno u knjigama, casopisima i clancima. Odrzao je oko 6000 predavanja diljem Europe. ZahvaljujuCi tomu sto je slusateljima dopustio
pisanje stenografskih biljezaka, sacuvano je oko 4000 predavanja, od kojih je veCi dio objavljen za njegova zivota, a pretpostavlja se da je oko 2000 predavanja ostalo nezabiljezeno.
Razliciti znanstvenici: lijecnici, agronomi, pe dagozi, arhitekti itd., zamolili su Rudolfa Steinera da im dade smjernice kako bi mogli osuvremeniti svoje djelovanje na pojedinim znanstvenim podrucjima. Tako su iz antropozofije kao duhovne znanosti pro izasle mnoge prakticne grane. Jedini je ezoterik koji je svoje duhovne spoznaje pretocio u praksu danas poznatu i priznatu sirom svijeta.
Od prakticnih grana antropozofije najpozna tije su waldorfska pedagogija, biolosko-dinamicka poljoprivreda, antropozofska medicina i zdravstvena pedagogija te umjetnicki pravci u slikarstvu, kipar stvu, graditeljstvu i scenskoj umjetnosti kao sto su
oblikovanje govora i euritmija.
Nakladnik: Sipar, Zagreb 2007. Biblioteka: Biblion
bglavac
edin.kecanovic
