Otmjen duh dva brata spaja,

Europskog Viteza i japanskog Samuraja.

Obadvojica su svoje poglavare volili,

Za bogoljude Papu i Tennōa se borili.

Slijediše kodeks časne borbenosti,

I stremiše k osobnoj čistoći i svetosti.

Vitez spašavao princezu od zmaja

A ni najstrašnije zvijeri ne plašiše Samuraja.

Povijest nezna za veće ratnike,

Ostavili su iza sebe zahtjeve prevelike.

Drag im bio život, ali još draža smrt;

Jednog čekala Nirvana a drugog Rajski vrt.

Oni su bili vrhunac muške veličine,

Još su žive njihove čelične vrline.

Njihov spomen prebiva u pjedincima posebnim,

U muževima časnim i dosljednim.

 

Darko Tolić

www.hrvitez.blog.hr