Pa, htio bih reći par riječi oko toga kako je našoj spisateljici Dijani Jelčić pjesnik Vlado Gotovac najveći hrvatski pjesnik.

Oni su oboje unekoliko generacija pa onda nije čudno, da postoje stanovite simpatije i iz toga razloga.

Ali je Gotovac uglavnom popularan kod nas kao veliki stradalnik, iako ima onih, koji su zbog svojih političkih uvjerenja po zatvorima nekoliko decenija, što je daleko veći  broj godinica, nego što je u slučaju Gotovca.

I isto su tako pjesnici i filozofi oni, koji su zbog  hrvatskog nacionalizma po kazamatima Jugoslavije i Australije pa i je malo čudno za osobu, koja je u zatvoru provela sveukupno  6 godina: 4 godine zatvora kao politički osudenik 71 i kasnije 2 godine zajedno sa gubitkom građnskih prava u trajanju od 4 godine, za razliku od drugih slučajeva gdje je bilo riječi o doživotnim zatvorima samo zato, jer se nekome nije sviđala titula ili je pak bilo riječi o osobnoj ljubomori i zavisti.

Vlado Gotovac se spominje u famoznoj ''Bijeloj knjizi'' u nekoliko navrata, a spominje se i u predgovoru Ivice Lučića gdje se osvrnuo na neka stajališta Stipe Šuvara, koji je upozorio na ''odbore za zaštitu intelektualaca, potpisivanje peticija u ime slobode, denunciranje Jugoslavije kao zemlje bespravlja, kao tamnice u kojoj je sloboda misli zatrta''.

I on je, također, izjavljivao da ''Mile Budak nije izgubio glavu zbog toga što je bio hrvatski pisac, već zbog toga što je bio fašista.''

Isto tako ''dva hrvatska pjesnika nisu 70-tih godina išla u zatvore, a jedan od njih (Vlado Gotovac) onda i ponovo prije nekoliko godina zbog svoje lirike, već zbog svog šovinističkoga ponašanja i djelovanja, kojima se na ovim našim prostorima, na žalost, još mogu izazvati ne samo slijepa mržnja i narušavati društveni redveć i nova ubijanja i klanja''.

Tako je, dakle, Šuvar govorio o Gotovcu te davne 1984. godine.

Međutim, ipak se dogodilo, da je Gotovcu podignut spomenik u Imotskom, dok se danas udovica Stipe Šuvara bori za ostavštinu svoga muža, koji je naglo preminuo 2004. godine.

Oboje su, dakle pokojni, a nama još uvijek živima preostaje, da se prisjećamo vremena kada je komunistički malj mljeo na sve strane pa i vlastite suborce, jer je Šuvar u svojoj paranoji i ljubomori vidio protivnike tamo gdje njih stvarno nije bilo, ali je postojala velika doza osobnih ambicija, javašluka, podrepaštva i nasilja beskrupuloznog kotarskog poluinteligenta, koji se nije mnogo u svom duševnom i duhovnom profilu razlikovao od Gotovčevog, samo što su predznaci bili različiti.

Ili su oni naizgled bili takvi pa se ja sada sjećam, kako je mene njegov osobni prijatelj Muradif Kulenović, inače psihijatar Centra za mentalno zdravlje u Zagrebu, ''hvatao'' na Gotovca, otprilike ovakvim riječima: ''Znate, Vi ste jako talentiran naš student, a takvih ozbiljnih studenata je jako malo u nas. A kako ste naš đak, mi ćemo se pobrinuti da vas nekako sačuvamo, jer talent i duhovni sadržaji to nekako nesvjesno kulja iz čovjeka , svakako treba imati kapacitet za umjetnost. Vidite, na primjer, kod našega Gotovca, to je jedan veliki naš pjesnik, taj duhovni sadržaj naprosto kulja iz njega, probija iz njega. Zato je on tako veliki naš pjesnik.....'' pa bi onda nekako značajno mahnuo rukom i pogled usmjerio na fotografiju Sigmunda Freuda, koja je uramljena stajala na njegovom radnom stolu.

A ja sam ga slušao u uvjerenju da slušam eksperta, koji mi otkriva  velike tajne svoga zanata.

U protivnom - trebalo je da i ja kažem pokoju lijepu riječ o Gotovcu pa da on kasnije zapiše u svoj terapeutski dnevnik, da je upravo otkrio jednog novog nacionalistu.

Da čovjek pukne od smijeha!!!

Međutim, to se nije dogodilo, nego sam ja cijelo vrijeme napuštao njegove mjesečne seanse sa Muradifovim uvjerenjem, da sam ja budalast čovjek, koji sa politikom nema nikakve veze i da je on vjerojatno pogriješio što mi je dao injekciju depo moditena, jer ja nisam politički uopće pismen, nego su me drugi ljudi zafrknuli, ali neka ostane kako već jest, za svaki slučaj.

Od onda do danas je prošlo skoro 30 godina, a da se ništa nije bitnog promijenilo u mom slučaju, osim što su sada terapeuti malo drugačiji, ali su optužbe ostale iste - kakve su one bile i decenijama ranije: ''On je vrlo vjerojatno mentalno retardiran.''

 

Lt. dr.Zlatan Gavrilović Kovač