Ne spominjite mi savršenstvo, kao vašu završnu riječ, u ovom životu, koji je tek stranica knjige, kojoj se kraj ne nazire, a pisac je bezimen, jer u nju se upisuju mnogi..

Ne spominjite mi ni zlo, kao čvrstu i nepromjenjivu suprotnost dobroti..

I ne spominjute mi sebe, kao  likove, koji su završili svoju predstavu,  i nakon ovacija, prestali sa svojim ulogama zauvijek..

Nemojte me nikad gledati kao dio toga svega, samo sa jedne strane..

To bi bilo, kao da izgubite jedno staklo na naočalama..

I trudite se da sastavite sliku, kakva bi trebala biti, ali pogledu nedostaje potpun uvid..

Mnogi i sebe i mene tako gledaju..

I podvlače crtu. stavljaju završnu točku na kraju rečenice, a zapravo, priča o nama nije još ni počela..

Savršenstvo je čežnja, motiv, put, ona istinska želja, koja našem učenju o ljubavi daje smisao.

Nisam savršena,  niste ni vi. 

Ne postoji zlo, kao granica koja nas odjeljuje od dobrote, postoje samo oni, koji su tek na početku svojih koraka, i koji streme ka istom cilju kao i mi..

Koliko god gadljivo ga gledali, zlo će jednom biti na istoj putanji, na kojoj smo mi možda sada..

I dio je naše. tek započete knjige utisaka, našeg "šalabahtera", kojeg nosimo stalno sa sobom, da ne ponavljamo ispite, koje smo prošli..

I bili smo ispod površine, dok nismo vidjeli tračak svjetla, tamo negdje, izvan vode..

Odrekli se svoje besmrtnosti, i zaljubili se u nesavršenu smrtnost

koja nas jedina može do kraja naučiti ples vječnosti..

A dok naši koraci ne dodirnu zvijezde, ne pričajte mi o savršenosti, mojoj ili vašoj..

Saplićemo se, padamo, lomimo svoja srca i tuđa, ali ne odustajemo od učenja.

Kada se počnemo žaliti i osuđivati, padamo na ispitu.

Jer zaboravljamo da ćemo time samo usporiti korake..