Skrivena iza vreve glasova koji te ne mogu opisati

niti ispisati stih

za onaj tvoj paperjasti let

koji smiruje bjesomučne krilolomce

i one koji te gledaju kroz stakla bez boje, ej, draga moja,

koja jesi,

znam gdje si..

 Ja sam šaptačica vremena

  plesačica na izlizanoj kutiji  uspomena

  a u tvom dlanu je ključ

  kojim glazbu za moju dušu pokrećeš..

Mogla bih otići

  jer drugi me vide  spojenu sa pločom

  zaustavljenu naizgled zauvijek nepokretnu,

a ja se vrtim, i vrtim

 čim moja duša začuje eho tvoje duše...

 

Vidim tragove tvojih mekih koraka

 kroz staze snježne,

tražiš ognjište

  i topli kutak

 tek da odmoriš srce

  od leda i mećave svijeta bez nježnosti..

Ja sam krilata vučica,

  mogla bih poletjeti

  rastati se od svijeta

  ali prije nego ugledah svijet

  zbog tebe nekako,

  odlučih ostati..

U svoj svojoj ništavnosti postojanja

 tvoje ono, nešto

 uvijek stvori u mojim dlanovima potrebu da dajem

  i da za druge trajem,

 bilo da darujem zvijezde

ili ptice

  uvijek je negdje

 utkano tvoje drago lice..

 

 Draga moja, koja jesi

 znam gdje si,

 negdje u čaroliji moga neba

 u vječnosti satkana

    a opet

  uvijek slobodna da se od mojih oblaka otkineš

i svoj  svemir   za druge sastaviš..