Najava treće knjige - PLOD ČUDESNOG SJEMENA - prve hrvatske trilogije iz područja ezoterije - autora Slavomira Miljevića

(našeg člana pod nick-om - 'cune')

 

Prva hrvatska trilogija iz područja ezoterije – sa specifičnom i nestandardnom strukturom.

Dok je uobičajeno da se trilogije razvijaju od početka s istim sudionicima u različitim okolnostima, u konkretnom primjeru riječ je o uvjetnom značenju ovoga pojma.

Radi se, naime, o tomu da je riječ o zajedničkom području osobnog i sve- polja svijesti, a sve ostalo su faze (ili stepenice na usponu) njegovog otkrivanja.

Pod tim uvjetom moguće je reći, da je prva knjiga (Sijači čudesnog sjemena) imala težište na otkrivanju i korištenju instrumentarija (metoda, tehnika i pristupa) neophodnog za osvještenje i kretanje kroz uspostavljenu strukturu osobnog polja, do nedosegnutih razina realnosti.

Druga je knjiga (Čudesno sjeme) ponudila dio opisa dosegnutih razina kao rezultata korištenja tog instrumentarija; te stavila težište na otvaranju mogućnosti novih spoznaja o strukturi osobnog polja kao modela s kojim je, zbog zajedničkih elemenata i zakonitosti, postalo moguće razumijevati i mnogo složenije strukture dijelova polja svijesti za koje se dotad nije ni slutilo da postoje.

I konačno, kao rezultat usamljeničkih (često i ne ugodnih) osobnih doživljaja jedne ljudske jedinke, knjiga koju predstavljamo, koristeći prethodno otkriveni „zajednički nazivnik“ ili temeljna načela, nudila je mogućnost spoznaje o budućnosti ljudskoga roda kao cjelovitog morfogenetskog polja.

 

Slavomior Cune Miljević

 

 

Isječak iz knjige (5) 

 

PLOD ČUDESNOG SJEMENA

No, bez obzira koji će se od termina koristiti, u pozadini svega uvijek je ostajala jedna neupitna izvjesnost.

Ona je bila ta, koja me je na najviši mogući način uspijevala utješiti, kad god sam - sve češće - s tugom promatrao zbivanja unutar ljudskoga roda i zbivanja oko sebe

Što god da se do tada događalo; koji god su se procesi unutar paketiranog društvenog modela ljudske vrste pojavljivali, razvijali ili nestajali, sve je više rasla sigurnost da će taj tko zna kada započeti proces promjene, konačno dovesti i do pojave njegove potpuno nove forme.

Sve izgledniji povratak u strukturu i njeno funkcioniranje, koje je neodoljivo podsjećalo na pradavni model robovlasničkog društvenog uređenja, premda se na prvi pogled činio tragičnom fazom cjeline ljudskoga roda, u svojoj suštini i u tolikoj mjeri nije bio.

Raspoređivanje moći i resursa s većine na manjinu, ma koliko prizivao sućutne osjećaje, ipak nije moglo zatomiti objavu snažne klice za nicanje potpuno novih društvenih struktura u korijenima njihovih unutarnjih odnosa.

Zahvaljujući svim dotadašnjim „zajedničkim nazivnicima“, znao sam da će dosezanje kritične mase - u kojoj će se na jednoj strani naći vlasnici i upravljači novih fantastičnih tehnologija, a na drugoj, potpuno obespravljena velika većina ostalih pripadnika roda - sukladno osnovnom programu bezuvjetno će postati plodnim tlom za nicanje klica novih sadržaja i kvalitete.

Kao i uvijek u prirodi – i zahvaljujući njenoj inteligenciji – svaka će opasnost ili kriza postati izvorom neophodnih promjena.

Svaka će od promjena biti izvršena zbog potrebe prilagođavanja novim okolnostima.

A svako će prilagođavanje, već od samoga starta s punom sigurnošću govoriti o napuštanju prethodne i dosezanju neke nove operativno-funkcionalne razine.

Čak i ako se bude radilo o primjerima njenog eventualnog otimanja od napadača i učenju korištenja dotad nepoznatih tehnologija, bit ovog inteligencijskog koda neće ni najmanje mijenjati.

Ako se  o bilo čemu tada bude trebalo govoriti kao o promjeni, govorit će se o promjeni frekvencijskih obrazaca osobnog polja.

Govorit će se, zapravo, o nekoj novoj količini znanja u njega ugrađenog i o nekom novom stupnju njegovog razvoja.

Za konkretne okolnosti ljudskoga roda i njegove pojedince, to bi značilo da onda kada osim sebe samih ništa nemaju; onda kada ne raspolažu modernim tehnologijama za proizvodnju hrane ili za međusobno sukobljavanje, ljudskim bićima ne preostaje ništa drugo do okrenuti se prema onomu što u svom posjedu drže od trenutka rođenja.

Moraju se okrenuti k svijesti, kao aktivnoj komponenti svega u svemu.

Moraju se okrenuti u smjeru razvoja vlastitih mentalnih potencijala, da bi s njima u posjedu i znanju, odradili još jedan od unaprijed programiranih zadataka na stazi vlastitog rasta.

Ono što je, bar meni,  u svemu bilo najvažnije – u što sam se i osobno uvjerio - to su odista već započeli činiti.

Negdje više, negdje manje otvarale su se mogućnosti uočavanja prvih izdanaka novih ponašanja i na njima zasnovanih odnosa.

Premda još uvijek nisu dospjeli do zadnje točke svojega uspona, sve što sam u svojim skokovima vidio i doživio, potvrđivalo mi je tu činjenicu i sigurnost njenoga nastupa.

 

  

nastavlja se