Svaki život je dar Božji i samo ga on može opozvati. To se događa temeljem Božjih prirodnih zakona. Kad netko izgubi voljene svi znamo da su ožalošćena srca duboko pogođena. Svaka duša je dirnuta suosjećanjem, jer to su trenuci kad ljudskost dopire do najdubljih bića sebe, u ono iskustvo gdje smo svi jedno. Tada upravo ta bol  doseže najveće dubine duše, i pokušava pronaći iscjeljujuću utjehu koja bi donijela donekle olakšanje ili neki odgovor. Ono što čovjek nauči, iskusi i primi u sebe u svom životu na Zemlji, to mu ostaje i nakon fizičke smrti. Ništa se ne gubi, jer se i zaboravljene stvari ponovo donose u sjećanje a koje su kozmički zapisane. Radi se samo o pravom usmjerenju. Za svakog čovjeka postoji univerzalni život koji se ne ograničava samo na ovu Zemlju

Život je jedno putovanje, kojim Bog sve nas vodi, da se kroz iskustva pripremimo za sjedinjenje na koje svako dolazi, i da je sve božja volja jer smo svi mi povezani u to jedno božansko postajanje.

U životu se stvari ne mogu niti odvijati drugačije kad je sama paradigma života prolaznost. Mnogima je to teško prihvatiti i razumjeti. Zbog toga se najviše vežu za sam život i najteže od svega im je prihvatiti smrt kao takvu.
Kako sve u svijetu funkcionira kroz oprečnost, tako su i život i smrt jedna od tih dualnosti. Čovječanstvo razmišlja o smrti kao o najvećoj životnoj prepreci. Ono živi u užasnom strahu od smrti, ali kako može uživati u životu kad ga neprestano prati prolaznost vremena i približavanje tog "kobnog trenutka"?! Tako život postaje totalni apsurd i jedna od najglobalnijih prolaznosti bliska svakome od vas. Taj strah od smrti je postojan zato što većina ne iskorištava svoje vrijeme na adekvatan način, okrenuti drugima umjesto sebi pa im ga nikada nije dovoljno.

Istina je da ne postoji smrt, nego samo vječni život. Smrt nije nikakav kraj, nego promjena. Mnogi su spoznali da se njihov život nastavlja i zadovoljni su da mogu s novim snagama otići u jedan drugi svijet. Za sve postoji savršena harmonija i Božja pravednost mudro vlada iznad svega. Kada čovjek umre ostavi svoje tijelo na Zemlji i kada dođe u duhovno carstvo onda to nije samo smrt, nego istovremeno duhovno uskrsnuće. No kada se dijete rodi na Zemlji, onda to nije samo smrt nego duhovno i materijalno uskrsnuće u materiji. To su najvažniji ljudski razvojni događaji. U tome leži čitav smisao ljudskog bivstva. Smrt znači raspad materijalnog tijela. Smrt je kraj ograničenja
Što je život?
Uopće ne postoji nikakva smrt, nego samo život. Ali postoje promijenjena stanja života. Sve što se kreće je život, čak i kamen ima u sebi život. Sve je nastalo kroz ljubav Božju i kroz njegovu volju. Od života ljudi otpada samo materija, ali on ipak ostaje živ. Božanska stvaralačka snaga je neprestano uzimana i zlorabljena, kao što je to naročito sada slučaj u ovostranom.

Duša se otpušta, odnosno oslobađa. Ona se vraća natrag u veliki dom, jer je ona bila samo u jednom školskom razredu života.
Misaoni obrazac na koji se naviknemo, bio pozitivan ili negativan bit će potaknut ili izazvan vrlo lako, i vraćat će se iznova, ponekad poput opsesije. Sklonosti i navike koje se ponavljaju postaju jače i jače, rastu i šire svoje korenje, čak i dok spavamo. Na taj način one određuju naš život, našu smrt i sljedeće rođenje. Možemo izabrati misli koje će nam pomoći da napredujemo u duhovnoj evoluciji, znajući da misli stvaraju stanje našeg uma i viziju svijeta: stoga je od suštinske važnosti da znamo gdje usmjeriti pažnju.

Upravo zato za mnoge ljude smrt voljenih je bila poput velikog buđenja. Bili su bliže Bogu, osjetili njegov glas, poruku. Koja govori; "Cilj koji ti Ja pokazujem je , konačno oslobođenje od lanca što te vežu za inkarnaciju i smrt. Neoboriv Zakon glasi: tko je rođen, mora i umrijeti. Ali glasi i ovako: tko svoj ljudski život vodi prema Božijim učenjima, i zakonima, umrijeti će, doduše, utoliko što će ostati bez svoga tijela. Ali, njegova će se duša zauvijek sjediniti sa Mnom".
Bogoostvarenje je čudesno iskustvo u ljudskom životu. Ono svojom slavom uspijeva razvezati svaki čvor. Ostvarena duša penje se do stupnja na kojem ne postoji strah od vremena i okolnosti, niti vezanost za život i smrt. Ta se stanja odnose samo na neznanje i ograničenja tijela. Zvijezde koje trepere u noći nestaju onog trena kad se pojavi svjetlo spoznaje.
Budi spreman na kozmičko iznenađenje; na smrt; na uskrsnuće, jer sama činjenica rođenja smrt čini neizbežnom.
I zato savjet mudraca treba s ljubavlju shvatiti, da bi čovjek mogao spoznati tu besmrtnost mora proći svjesnu smrt. Kad dođeš do nećega što ne može umrijeti onda je to istinski besmrtno.