Imate li kunu?
Ona je sama sa sjenama jutra
dok ispraća tramvaje, sijeda.
Ispruža dlan u novi dan
al’ na njemu ništa do žuljeva,
Oprostite, imate li kunu,
kroz jutro treperi pitanje.
A ljudi žure, tramvaj ne čeka.
Život zove, novo je svitanje.
Žure ljudi i brige uz njih…
Pružene dlanove opet će sresti.
Nitko ne misli na sijedu ženu
što ranim jutrom prosi na cesti.
Dok ona stoji sa sjenama jutra,
gospodin život šeće kraj nje.
Teško joj danas, a kako će sutra?
Pjesmu je dobila,
al’ kunu, ne.
Maja Cvek
bglavac
edin.kecanovic
