Znam da načinjem temu, koja je tisuću puta ovdje spomenuta. I znam da načinjem likove, koji su nekom samo podozriv osmjeh na kraju usana, a nekom  gotovo svetinja, koju ne mogu objasniti usnama..

Ja se pokušavam naći u ravnoteži..u zlatnoj sredini, koja nije niti potpuno zemlja, a niti potpuno nebo. Bar ne još, dok me mentalni vjetrovi žele odvući tamo gdje neću, i fizičke prizemnosti, kojima sam konačno naučila upravljati, bar toliko, da shvatim da su konačne, i da će nestati u tren oka, kada se od njih odvojim u trenutku smrti..

Ljubav i bezuvjetnost idu obično ruku pod ruku, ali na žalost, u nekom kritičnom trenutku, čovjekove sumnje, odvojilo ih se, da se nikad ne spoje više zajedno.

Ljubav je postala glorificirana riječ.. O njoj se piše na veliko, ali često, na žalost, prečesto, ostaje samo prazno slovo na papiru.

Jer između nje i bezuvjetnosti, nametnuo se ego, taj vladar smutljivac, koji uvijek traži dokaze, uvjete, osuđuje, uspoređuje, posebno one, koji su dotakli bezuvjetnost, bar na trenutak..

I kada pokušaju prenijeti drugima taj trenutak, nailaze na kritizerstvo i posprdne riječi.."tko je taj, ili ta, da može pričati ljudima o čistoj ljubavi? pa pogledaj, samo običan čovjek, koji je pio i jeo sa grješnicima.."

Ne asocira li nas to na davno razapetog Krista, koji je uvijek šutio..Rijetko se osvrtao na kritike..

Pokušavao je biti ljubav..

Svi mi moramo  bar jednom u životu osjetiti tu ljepotu   voljenja bez uvjeta, jer osobno mislim, da je to najdivniji osjećaj, radi koga i jesmo tu..

Trenutak, kada bi zagrlili sve odjednom, i zle i dobre, kada bi ih poželjeli spojiti , poredati pred sobom, i uliti im slatku kap te ambrozije u dušu..

Osjetila sam to..

Samo na tren, jer ego te trenutke poklopi za čas..I nabraja razloge, zašto  baš kod nekih osoba od kojih smo se kasnije okrenuli, baš ta bezuvjetnost se pojavila..

Nije stvar u osobama, nego u nama.

Koliko smo mi spremni voljeti sve jednako, toliko će i drugi biti spremni to učiniti..

Vesnine poruke i pjesme trebamo gledati kao direktne poruke Onoga, koji je njeno srce dotakao neizgorivim plamenom.

One jesu univerzalne.

Kao i Kristove..

Ima li razlike?

Mijenja se samo primaoc.

Onaj koji daruje riječi ljubavi je jedan te isti..

Sai?

Opet gledam samo poruke, i ništa drugo..

I u njima uživam..

Pokušavam isključiti sve ljudske usporedbe, kritike i prezire..

Jedna Vesnina pjesma govori upravo ono što htjedoh reći:

Uvijek sam Te voljela,
pa i onda kad nisam znala da postojiš.
Mislila sam da volim druge i drugo.
Sada, kad spadaju maske i skrivačice,
ja druge i drugo mogu voljeti,
slobodna od zablude da to nisi Ti."

 

Ni manje, ni više..Tko želi dotaći bar trenutak bezuvjetnosti, treba se sebe osloboditi, svojih mentalnih barijera, da bi gledao drugačije na svijet..Onako toplo, nježno, sveprožimajuće i nebeski...