TA DIVNA PRIRODA

 

Kad te svlada malodušje i pomisliš da je zbog kiše život mračan,

Ti ne traži sunce na nebu,

Već zagrli vjetar da čuješ njegovu slavnu pjesmu:

 „Ako voliš kišu kao i sunce,

Tada ne može biti nesretan,

Sve je u ljudskom umu;

Jer u njemu se krije sveti zdenac života,

Iz kojega piješ vjeru,  znanje, sreću

- ljubav  prema čovjeku i prirodi”

 

 

I ovih kišnih dana mnogi ljudi malodušno gledaju u mračno nebo moleći se ponizno u sebi za malo zlaćanih sunčanih zraka...

Ipak...Ipak dragi ljudi...Ipak moram priznati,

Da  u meni radosno kuca srce pri svakom dodiru kišne kapi...

Nije to samo zbog toga što u kapi kiše vidimo odraz neba,

Već i zbog toga što u kapi kiše vidimo odraz našeg postojanja

-otisak Njegova veličanstvena stvaranja:Dokaz da Bog postoji...

 

 

Priznajem: Sunce volim jer iz njegova topla duha pijem život!

A tko ne voli sunce usred pljuska!?  Reći će skeptik na drugom kraju svijeta-gdje sunce  danima miluje zlaćano lice pustinje-.

Kada pustim da moj glasnogovnik bude srce,

I onaj čovjek na drugom kraju svijeta,

Jasno će čuti odu životu srca radosna;

I kad zlaćano sunce putuje nebeskom stazom,

Poput nekog duhovnog kovača koji kuje pravi sklad u ljudskim dušama;

I kad mračni oblaci pred sudbinom ne obaraju pogled,

Jer kad su oči prirode zamagljene suzama,

Onda je čovjek taj koji ne vidi dobro;

I kad kiša danima i noćima miluje lice Zemlje i čovjeka...

I kad bratski vjetar puše u jedro života...

I kad pahuljica raširi svoja anđeoska krila...

Moje srce će klicati od sreće i blagostanja,

Jer  osjeća da bez Njih ne ma života!

 

 

Walter William Safar