svoje tajne ispod ruže i ljubice; i ta radost je najviša molitva...

     .....pretvorena u ispunjenje..i prije,i prije... no što je izgovorena, u ispunjenje koje..se i ne sjeća...da ga nekada nije bilo...Oh, kako smo jedni drugima na radost...ne objašnjavamo kako

                                                     šta može biti...što biti...ne može...Presmiona je ova bliskost...

                                          prirodna je...i kao život živa... i ne pita

odakle joj...more koje pliva...žudnja za  Sobom...davno te uzela..

    i pomrsila svaki kret  i korak, koji te.. ne vodi u produbljivanje...njezine žestine i čistote...

     Svaki ti je...okus gorak, osim onog što u tebi gori...žarom...te tvoje...sudnje...žudnje...Ja sam...došla...ljubavi, k Tebi...zbog ljubavi...

                      Ja sam došla..k Tebi zbog...užitka; da ga..da ga...

                                                                                  produbim...

                                                      ne pojavi se...u zakazan čas..dođi..oh dođi...ranije...

                   zemlja nam se sprema...svaki kamen vježba svoje...

                                                                                      klicanje...

svaka klica uči...oh...svoje nicanje...

                    svaka vijest...svoje sricanje...ali Ti nas iznenadi, i dođi..

ranije...na vrhu Svojega divovskog vala...

                    dižemo dom...i dok nas šumni brijeg nosi...riječju...o..

mjesečevoj rosi...

                     osljepišmo..od čežnje za Tobom..za Tvojim pogledom..

zanijemismo od čežnje..za Tvojim glasom.. a tijelo... ne ćutimo svojim...

                                                     zbog čežnje...za Tvojim dodirom..Ti..Ti..ne remetiš našu sljepoću, našu gluhoću...i bestjelesje; prepuštaš...

            nas nijma kao dobrim razlozima...za pun...pun...susret sa Oh...Tobom...Moj...Moj

čamac je od..peluda.....Moje jedro...

                                                         Moje jedro od leptirskih

                                                                                              krila

                                                              Moje more od..od mirisa...

                                                   Uđi..da se ljuljamo...da u brazdu...

                                    mirisa zasijemo leluj - vjetra                                                    naše...plovidbe...zasvili Mi se oko struka...

      zastrijeli Mi se usred luka, u milinu...

                 u tišinu...niz Jamunu...niz mjesećinu...

                                                    frulom ću te uspavati...

                                                                      frulom ću te probuditi

                                                    jutru neću istok dati...

                                            fruliti ću..i...bluditi......

                                  Moj nauk je ta milina, ta pjesma...i

                             mjesečina...

              Ta čarolija... našega rasplinućanadahnuća i ganuća...

          ...a na (ne) odlasku Ti šapnemmm...frulom kažem... zvuku da Ti kaže...ono naj slađe...

                       VOLIM TE!

               a zvuk fruli govori time što kroz nju...kao...

                                                                   vječni život...

                                                                                 prostruji...

 

Zapisala Vesna Krmpotić