Gledam Ti usne dok govoriš, gledam Ti riječ...

Dođe mi...da poljubim riječ...Ona je jedna i besmrtna, usne pod njom blijede i prolaze, i opet dolaze...svaki puta druge...poljubila bih riječ, jer  to si Ti, Neprolazni...

Sanjam...Tvoje ruke oko sebe, tijesno...još tješnje...pa još tjesnije...sve dok ne budu...više...ništa grlile...osim...Tebee...sama... 

Pripazi...budi spremna...dočekati prolom...Moje...Moga...tebi...Budi spremna... rastočiti je prokopom niz svoje njive...da izrasteš hitro iz zakona svoje postunosti, u Moju široku...misao o visini...kad morem put mjeseca dignem se tebi...A odraz je slika mjesečeva u Meni...i diže se sa mnom, željna poljubiti Svoju priliku...

Ta je kretnja močna pobožnost - putuje u visinu i kad mjesec siđe k njoj...

Zapisala Vesna Krmpotić