ponekad ti neki stranac pridrži vrata dok izlaziš iz dućana natrpanih ruku.... ponekad te netko jednostavno pusti da prije njega uđeš u tramvaj ili ti netko ustupi sjedalo u prepunom autobusu....
kad u žurbi izgubiš neku stvar na cesti, moguće je da neki neznanac povikne za tobom: „hej, ispalo vam nešto“....
ponekad ti kolege na poslu upute komplimente iako se u tom trenutku možda ne osjećaš ni dobro ni lijepo....
susretneš ponekad ljude koje godinama ne viđaš i misliš da su te sasvim izbrisali iz sjećanja, ali oni se takooo očigledno razvesele što te vide i pokažu prijateljsko zanimanje za tebe....
drag prijatelj ponekad se neočekivano javi baš u trenutku kad osjetiš želju da samo onako s nekim o biločemu pričaš....
susretneš ponekad ljude što zarazno se smiju bez vidljivog razloga, ali uljepšaju ti dan i poprave raspoloženje....
ponekad dok slušaš ljude koji onako ležerno sipaju bisere, poželiš sve to zapisati ili snimiti da zaborav ih ne odnese....
ponekad osjetiš nečiji pogled, riječ, zagrljaj.... kao dodir dobrote koji briše greške sve....
ponekad se trenuci provedeni s dragim ljudima izmjenjuju isuviše brzo.... jer svaka sekunda je istovremeno i nova i povjerenjem ispunjena....
ponekad sretneš sasvim nepoznatog nekog i bez objašnjivog razloga osjetiš povezanost iako možda nikada ništa neće biti pretočeno u riječi ni u buduće druženje....
ponekad su čovjek i ljudskost ono jedino što te povezuje sa svijetom.... vrati ti vjeru u dobrotu.... izroni želju da uzvratiš....
i uvijek je.... biti čovjek.... ono zbog čega živjeti vrijedi....
bglavac
edin.kecanovic
