APSOLUTNOST RADA
Ja ne bih previše govorio o komunizmu budući da ima onih koji tu problematiku bolje poznaju i koji su nas komunizmom davili preko 70 godina.
Jedan od takvih poznavalaca je i Despot kojem je , nema nikakove sumnje u to, uspjelo vlastita jaja podmetnuti pod Sutlićevu kvočku pa smo na koncu dobili jedan Uvod u povijesno misljenje koji više odgovara priređivačima ove knjige mada se cijelo vrijeme apeliralo na Sutlićevu izvornost i originalnost koja je potkrijepljena brojnim faksimilima koji su trebali dokazati autentičnost Vanjine rukopisne ostavštine.
Bilo kako bilo i te davne 1994 godine kada je knjiga ugledala svjetslost dana dakle nakon totalnoga sloma komunističke ideologije kod nas se još uvijek govorilo i pisalo o komunizmu mada je sada bilo riječi o jednom kritičkom razračunavanju sa vlastitom prošlošću kako bi nam budućnost bila jasnija. I ovaj Despotov Uvod dobar je primjer kako smo tih godina vidjeli vlastitu budućnost i što nam je bilo za činiti kako bismo skinuli sa sebe breme vlastite prošlosti. Tako na stranici 82 stoji zapisano: ‘’
Prema tomu komunizam nije nikakvo posebno stanje društva , nije nikakav posebni oblik društva pogotovo nije nikakav posebni način proizvodnje nije jedna od epoha , ekonomijska formacija društva. Komunizam je etabliranje čovječnosti čovjeka koji jest po radu, dakle, apsolutno etabliranje rada kao apsoluta.’’
Pa ja na primjer ne bih se složio sa ovim stajalištem jer je svima poznato da je Sutlić vidio građanski svijet kao otuđeni svijet koji je i za Marxa svijet rada, svijet u kojem su se rezultati rada nadvili nad čovjekom, svijet nepokretljive nužnosti i faktičnosti koja prikriva mogućnost slobode kao bivstvovanja za iskonsku budućnost.
Otuđeni svijet je svijet bez budućnosti , svijet koji traje ali se ne zbiva, svijet u kojem je napredak porast praznine. I nije slučajno da Sutlić ovdje indirektno upućuje na Shopenhauera. Stoga iskrsava na vidjelo otuđenje čovjeka i nihilizam vremena. To je dakle vrijeme krize u kojem se filozofija mora smjestiti u primarnoj istini povijesti i biti pripravna za ‘’skok’’ u zavičanu budućnost time što otkriva mogućnost novoga povijesnoga sklopa i koja čuva krhku nit koja veže bit čovjeka uz bitak. A to je za Sutlića komunizam.
Odatle razlikovanje ontologijsko i historijsko razlikovanje rada i proizvodnje kako bi kao i Marx svagda razlikovao otuđeni i neotuđeni rad. Zato Sutlić piše na str. 48 svoje Biti i suvremenosti :
’’Cilj kapitalističkoga načina proizvodnje prema Marxu nije produkcija bića koja potvrđuju ljudsku bit i bitak nego produkcija viška vrijednosti. Zato je za Marxa kapitalistički način proizvodnje izopačeni svijet, svijet otuđenoga čovjeka, otuđeni svijet. Marxovo navještanje revolucije nastoji oko izmjene ovog svijeta u ime biti čovjeka u ime njegove slobode. Sve se to ne može razumjeti ako se gornja razlika ne zna’’
Odatle je za Sutlića velika stranost mišljenje koje je izloženo na stranici 46: ‘’ Posljednji stupanj germansko-krščanskoga svijeta vrijednosno-sistematski odgovara Marxovu pojmu komunizma kao je on prvi put još filozofskim jezikom i u filozofijskoj problematici izložen u tzv Pariškim rukopisima iz 1844 .’’ Jer je Sutlić bio mišljenja da samo ona država koja za sebe može reći da je realizacija pojma slobode ima mogućnost da bude u identitetu intencije sa znanosću samom.
Dakle ono do čega je Hegelu bilo stalo sigurno nije bila pruska monarhija još manje njene institucije. Njemu je bilo stalo da se država postavi kao takva ne u smislu jedne legalne države koja bi već onda značila jedan korak naprijed nego države koja bi bila gola objektivna pozitivnost kao društevena zajednica koja bi imala u sebi život analogan životu polisa u kojoj bi transcedentno imalo svoje mjesto i gdje bi božanstvenost životnoga zbivanja bila u odnosu među ljudima neposredno osigurano prisutna.
Međutim mi moramo reći da je germanski svijet koji se stoljećima valjao u blatu vlastitih govana kako bi to Heine rekao, dakle da je ovaj svijet Hegelova vremena bio jako , jako daleko od ove božanstvenosti o kojoj fantazira Sutlić pa se vrijednosne analogije germanskoga svijeta i komunizma čine totalnim budalaštinama. A to je taj rezultat pogrešno iščitane filozofske literature koja se obrađivala uglavnom u nekom od zagrebačkih bircuza pa nije soga čudno da sada pijana gega filozofskim gradom.
zlatan gavrilović kovač
bglavac
edin.kecanovic
