Tema mjeseca srpnja 2014. - GLAZBA U MOM ŽIVOTU

1. glazba u mom životu

24.07.2014. 17:43h   Upisao: srce

Eh srce uvijek apostrofira svako za i svako protiv, bez obzira na zadanu temu…

Lijepo nas je provela kroz svoje izbore u glazbi i jasno dala do znanja da se bez glazbe ne može ni u žalosti, ni u radosti…

„Glazba je prelep božiji dar Čoveku, da i sa njom izrazi svoju sreću, žalost... da to podeli sa drugima ili ako se oseti usamljen, da mu pravi društvo.. lepotom zvuka i reči, glazba oplemenjuje, hrani dušu.“

„Ukratko.. radijo i sve što svira i govori, su članovi moje porodice....na pusti otok bih ponela radio i povela zubara :)

Razmišljala sam, da eventualnom lopovu napišem na listić:možeš uzeti sve osim radija i Goranovih cd-a :)“

Ipak srce, ne ostavljaj poruke lopovima, iako si to na vrlo simpatičan način rekla…

 

 2. Džoniju

2.07.2014. 10:43h   Upisao: Janedoee

 

Janedoe je pravi fan Branimira Jhoyia Štulića…i na vrlo simpatičan način je kolažirala svoju očaranost njim i njegovim stvaralaštvom sa kratkim mozaičnim presjekom tog stvaralaštva…

 

Džoniju

Pozdravljam izbor teme mjeseca, i pridružujem se jednim mozaikom (korišteni naslovi ili dijelovi teksta pjesama (boldano) meni omiljenog autora Branimira Johnnya Štulića i grupe Azra. ®)

 

Kao da je potekao

od plemena starih

Azra, što za ljubav

glavu gube, i umiru,

kada ljube... 

 

Oduvijek ga vode

nemir i strast

ali ipak, ima čudne

navike…

 

Gospodar

samoće,

u gradu bez ljubavi,

 

sunčanom stranom

ulice prolazi

filigranskim pločnicima

ispod

bolje strane neba,

 

promatra

u gomili nesklada

gluperde što

lutaju daleko…

 

 

 

Ej Džoni, Džoni,

nepotrebno precrtaj,

obrati pažnju

na lijepe žene što

prolaze kroz grad…

 

Gracija, Marina,Jane,

Linda Lane…

usne su im vrele višnje

što nagone na blud.

  

Ej Džoni, Džoni,

budi dobar, budi dobar ®

i zapjevaj… jer znaš…

bilo što…

 

  

NAGRAENI AUTORI

 

 

 

  srce

 

  Janedoe

 

 

 

  srce

AUTOR: Nikos Kazantzakis.

ISUSOVO ZADNJE ISKUŠENJE

Za objavljivanje hrvatskog izdanja vjerojatno ne najpoznatijeg (taj primat ipak pripada "Grku Zorbi"), ali nedvojbeno najboljega romana "grčkog Cervantesa", njegov je hrvatski izdavač imao tri razloga: zaokružiti projekt uvedbe nepravedno zapostavljenoga mediteranskog i europskog klasika Nikosa Kazantzakisa u hrvatski kulturni prostor, započet prevođenjem romana "Sveti Franjo, siromah u Boga" i nastavljen "Zorbom", zatim približiti hrvatskom čitatelju ovo navodno "kontroverzno" djelo - proglašeno takvim na temelju harange katoličkih konzervativaca protiv filma "Posljednje Kristovo iskušenje"  Martina Scorcesea, nastalog vrlo slobodnom interpretacijom ovog romana - te pridonijeti rehabilitaciji autora kao kršćanskog pisca, što on nesumnjivo jest, usprkos tomu što je ovaj naslov još uvijek na famoznomu vatikanskom popisu zabranjenih knjiga.

Zapravo, potonje nije ni potrebno - dovoljno je pročitati što sâm Kazantzakis kaže u prologu, u kojem nema ni traga nekakvom nastojanju za provokacijom, iritiranjem, skandaliziranjem... jer njegovu književničkom talentu, fascinantnom poniranju u život i muku Isusa Krista, te filozofskoj dubini ništa od toga nije ni trebalo.

"Nikad nisam slijedio Kristov krvav uspon na Golgotu s toliko užasa, nikada nisam proživljavao njegov život i muku tako snažno, s toliko razumijevanja i ljubavi, kao onih dana i noći kad sam ispisivao 'Isusovo zadnje iskušenje'. Stavljajući na papir ovu ispovijed o patnji i golemim ufanjima čovječjega roda bio sam tako uzbuđen da su mi se oči punile suzama - nikada, kao tad, nisam osjećao da Kristova krv pada kap po kap u moje srce s toliko blagosti i toliko boli.

Da bi dosegnuo Križ, vrhunac žrtve - a time i Boga, vrhunac nematerijalnoga - Krist je prošao sve stepenice što ih savlađuje čovjek koji se bori. Stoga nam je njegova patnja toliko bliska - zato ju prihvaćamo kao svoju i njegova nam se konačna pobjeda čini budućom našom. Onaj dio Kristove naravi koji je bio duboko ljudski pomaže nam da ga razumijemo i volimo, te da stoga slijedimo njegovu Muku kao da je naša vlastita. Da nije imao u sebi toga toplog ljudskog elementa, nikad nam ne bi mogao dirnuti srca takvom uvjerljivošću i nježnošću - ne bi nam mogao postati uzor u našim životima. Borimo se - vidimo kako se on borio, pa nađemo nove snage. Spoznajemo da nismo sami na ovom svijetu: on se bori na našoj strani.

Svaka je prepreka na njegovom putu postala miljokaz, prigoda za daljnji trijumf. Pred nama je stoga uzor, onaj koji osvjetljava naše pute i snage nam daje.

Ova knjiga nije Kristov životopis, ona je ispovijed svakog čovjeka koji se bori. Napisavši ju, ispunio sam moju dužnost čovjeka koji se itekako borio, doživio mnogo gorčine u životu, ali i mnogo ufanja. Stoga sam siguran da će svaki slobodan čovjek koji pročita ovo djelo, tako prožeto ljubavlju, voljeti Krista više nego ikad ranije i dublje nego što je i pojmio da može."

(N. K.)

DONATOR: Stjepo Martinović

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=107886

Isusovo zadnje iskušenje

Nikos Kazantzakis 

prijevod: Stjepo Martinović 

ArsIris
12/2011.

568 str. , tvrdi uvez
ISBN 978-953-56498-8-5

cijena: 189,00 kn

 

  Janedoe

SIJAČI ČUDESNOG SJEMENA

Slavomir Cune Miljević

 

 

Knjiga koju vrijedi pročitati

P o g o v o r

Čovjekova težnja da razumije i spozna suštinu postojanja rijetko se negdje toliko nedvosmisleno očituje, koliko u ovoj knjizi.

Temeljna pitanja poput smisla života i postojanja, ovdje su dosegla svoj “crescendo“ u vidu autorovog briljantnog uma, koji aktivno sudjeluje u stvaranju nove paradigme u procesu samospoznaje. Ovdje se govori jezikom novog doba, jezikom kojim su fizičari prvi progovorili, ali se sve više rabi i izvan znanstveno etabliranih sustava. Danas je sve većem broju ljudi taj izričaj prihvatljiviji, jer živimo u vremenu i okruženju gdje su energija, valovi, frekvencije i vibracije, dio naše svakodnevice.

U ovoj knjizi pratimo zbivanja iz autorovog života, čiji vremenski okvir obuhvaća otprilike dvije godine. To bi, osim grupice ljudi i nekoliko lokacija gdje su se održavali grupni sastanci, bila i jedina referentna točka povezana s “našom“ vremenskom i prostornom dimenzijom. Sve ostalo spada u kontekst proširenih dimenzija svijesti, do u detalje opisanih.

Ovo je iskrena priča duhovnog tragaoca, sa svim svojim usponima i padovima, sumnjama i ushićenjima, da bi se na kraju (knjige, ali ne i procesa) iznjedrio novi plato razumijevanja, koji autoru i nekima od nas, može poslužiti kao mjesto predaha za proces integracije tek stečenih uvida i odskočna daska za daljnje putovanje u visine ili dubine (ovisno o kutu gledanja) svijesti, ili kako to autor voli reći, za dosezanje kritične mase kao preduvjeta promjene na svim razinama postojanja.

Ovo je duboko filozofsko djelo koje se temelji na duhovnom iskustvu. Kao takvo, ovdje “filozofsko“ nema konotaciju – “umovanje, umovanja radi, “ već je to jedini čovjeku dostupan način spoznavanja prirode svijeta. Sjetimo se Demokrita i ostalih grčkih filozofa, koji su samim domišljanjem otkrili prirodu materije, naslutivši nedjeljive čestice atoma. Tek tisućljećima kasnije moglo se to i empirijski dokazati.

Ovdje nam autor govori o svijesti kao osi univerzuma i o zavojitom procesu čovjekovog osvještavanja te osi. O procesu, koji na zaslonu svijesti izoštrava sve jaču spoznaju o tome da onoliko koliko smo uznapredovali, kako pojedinačno tako i kolektivno, na putu osvještavanja prirode postojanja, tolika nam je i količina slobodne volje na raspolaganju.

Autor nam poručuje da svakim našim izborom mijenjamo sebe i svijet oko nas. U kojem će se smjeru odvijati promjena ovisi o tome hoćemo li birati na način da uopće ne znamo da biramo ili ćemo to činiti svjesno. Uvelike je još uvriježeno vjerovanje da drugi biraju za nas i da drugi određuju našu stvarnost. Na toj razini svjesnosti to se tako i doživljava, ali je to još uvijek naš izbor. Svjesno birati znači biti u potpunosti osviješten da smo mi ti koji donosimo odluke i da smo za njih, također, odgovorni. Hoće li te odluke proizlaziti iz straha ili će one proizlaziti iz ljubavi, ovisi o stupnju naše osobne i kolektivne osviještenosti.

Autor nam, također, poručuje da svaki uvid, svaka interakcija s drugim bićima, svaki događaj, ostavlja neizbrisiv trag i zauvijek nas mijenja. Naše energetsko polje više nije posve isto. Intenzitet promjene ovisi o koherentnosti energetskog obrasca koji na nas djeluje. Oni, koje će sadržaj ove knjige privući, ne mogu biti inkompatibilni energetskom obrascu svjetonazora kojeg ona nudi. Da će temeljito biti uzdrmani i zauvijek promijenjeni, o tome je suvišno i govoriti. Predivno je znati da imaju izbor, a time i odgovornost, da to učine ili ne!

Maja Cvjetanović Laboš

DONATOR: autor knjige i naš autor Slavomir Cune Miljević

Čestitamo nagrađenima!

Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com

 

Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca