U govoru na gori Isus je istaknuo da bismo, kad činimo dobra djela, trebali to činiti bez znanja drugih. To je teško: morate stalno pratiti kad će se pojaviti prilika za takvo što.

Suočeni s golemošću problema ovoga svijeta, mnogi se ljudi osje­ćaju depresivno, preslabo i apatično. Često jednostavno odustanu.

Ali u malim milosrdnim djelima leži velika duhovna i kulturna moć. Takva djela odjeknu mnogo jače no što većina ljudi shvaća; ona zapo­činju proces "morfne rezonancije" puštajući 'u zrak' — šireći zarazu unutar cijele kulture — milijune malih koraka koje ljudi širom svijeta moraju zakoračiti da bismo spasili svoj planet i svoju vrstu.

               Vidjeli smo primjere za to, u tome kako se vicevi prošire po cijelo­me svijetu, kako se šire glasine, kako se dijeli svijest. Na nekoj razini svi mi jesmo povezani. Kad spasite život drugom živom biću — čak i crvu ili korovu — u zrak puštate spašavanje života. Mala milosrdna djela jedna su od duhovnih aktivnosti koje imaju najveću moć preo­brazbe — vjerojatno su baš zato Isus i drugi učitelji i proroci prije njega stavljali toliki naglasak na njih.

               Jedan pripovjedač i učitelj iz američkog plemena Cree rekao mi je: "Prema našoj tradiciji, od početka svijeta, svakog jutra kad sunce iziđe Stvoritelj nam daje četiri zadatka za taj dan. Prvo, moram naučiti ba­rem jednu značajnu stvar. Drugo, moram drugoga naučiti barem jednu značajnu stvar. Treće, moram učiniti nešto za nekog drugog, a najbolje je ako ta osoba ni ne shvati da sam nešto za nju učinio. I četvrto, mo­ram se prema svim oblicima života ponašati s poštovanjem. Čineći to, širim te stvari po cijelome svijetu."

               Naprimjer, u većini dječjih sela Salem (zajednica za zlostavljanu djecu, s čijim je osnivanjem počeo Gottfried Müller 1957.) u svijetu postoje konjušnice s konjima. Godinama sam znao za konje u Stadtsteinachu, njemačkom stožeru Salema: gledao sam dresuru, hranio ih, svake im večeri s Gottfriedom Müllerom, svojim mentorom, donosio jabuke. Ono što isprva nisam znao je odakle ti konji dolaze.

               S vremenom je priča izišla na vidjelo, budući da Herr Müller ne govori često o dobrim djelima koja čini. Zatekao se na željezničkoj po­staji kad je naišao vlak iz Čehoslovačke upućen u tvornicu konjskih kobasica u Njemačkoj. Ugledavši konje raspitao se bi li bilo moguće spasiti neke od njih. Tvornica kobasica pristala mu je prodati nekoliko njih i to su bili prvi konji u Salemu.

               Često sam se pitao zašto konji u Salemu privlače toliku pozornost djece i posjetitelja. Sad mislim da je to usko povezano s tihim dobro­činstvom Gottfrieda Müllera koji im je spasio živote.

               U listopadu 1997. doručkovao sam u Stadtsteinachu s Herr Mülle­rom. Nepokolebljivi "nezavisni Kršćanin" (odbija pristupiti ijednoj organiziranoj vjeri), koji svejedno rado rabi kršćanske i židovske me­tafore, rekao mi je: "Znaš, na vagi dobra i zla, mnogo je moći i težine na strani boli i muke i zla u svijetu. Priča o Jobu govori koliko mnogo različitih moći zlo ima: započeti ratove, nanijeti bol, utjecati na ljude, čak i stvoriti stvari koje se doimaju kao čuda. Ali postoji jedna sposob­nost koju Sotona nema. Koju imamo samo mi. I baš zato što nema tu sposobnost, čak i kad je koristimo u najmanjoj mjeri, ona ima golemu težinu i predstavlja velik uteg dobra na vagi svijeta."