Dobro jutro, ljekovita tišino..

Ja te grlim, svakim djelićem

uzbibane duše moje..

Sve gledam

sve bih voljela da vidim drugačije,

ono što bučno razbija sve igre svjetla:

Negdje, ispod neba prozračnog

vijori čisto rublje na vjetru,

noseći miris cvijeća koje se budi,

dok negdje,

drhtave ruke u vihoru ratnom

zadnjim čistim ručnikom

pokrivaju mrtvo čedo..

Dobro jutro, draga tišino..

Negdje ipak, djeca smiju biti djeca,

čak i u molitvi

i u igri..

 

A negdje,

leže djeca u travi,

(nikad se podići neće)

kraj svojih plišanih medvjedića..

Apsurd velikih

pobijedio je na tren

nevinost malenih..

Dobro jutro, divna tišino..

Ovaj čudni svijet

nikako da shvati potpunost Božanskog Srca..

Ja ostavljam cvijeće na prozoru

i otkucaje svoje

umjesto glazbe da se čuju iz grudi..

Dobro jutro, tišino, koja riječi ne trebaš..

Da li će danas ostati širom otvorena vrata ljudskih domova

i vjernost prema ljubavi, čekati nas

kada se vratimo sa puteva koji nisu naši?

Ja vjerujem da hoće..

Prva ih ja otvaram,

tek da svijet ne zaboravi

ljepotu sna

koji se zove

život bez tuge i brige..