79. KAKTUS MJESEČAR

 

        Bio jedan kaktus iz Afrike, koji je odbijao cvjetati po suncu. (Čudno - u Africi baš silnički vlada sunce).

Kaktus je svoje cvjetno otvaranje odlagao do noći punoga mjeseca. Tada bi, usuprot zakonima postupnosti, izbacio iz sebe mnogolatični bijeli cvijet omamnoga mirisa. Ujutro bi cvijet klonuo - savio svoj labuđi vrat, sklopio latice, ugasio miris.

        Ostale su srodne biljke pitale kaktus zašto radi naopako – cvjeta kad nema nijedne pčele u blizini. O suncu da se i ne govori. Kaktus nije znao zašto. Govorio je:

        “Ja sam takav, i to je sve”.

        “Ali to je protuprirodno”, objašnjavali su drugi, suncoljubivi kaktusi. Afrikanac je opet odgovarao:

        “Već sam rekao: ja sam takav. Nisam ja sebe izmislio. Pitajte tamo gore”.

        Onda su suncoljubivi kaktusi odlučili pitati sunce. Upitano, sunce je reklo:

        “Svi vi za mnom čeznete, svi mene hoćete. Gledam vas, motrim kako rastete uvis, prema meni. Rastete kao da se molite. Htjelo sam saznati kakav je to osjećaj kad nekoga moliš. Htjelo sam saznati kako se osjećate kad zađem za oblak”.

“I”? pitali su kaktusi, ruže, oleandri, orhideje, poljsko i vrtno cvijeće, cvijeće bez latinskih imena, biljke pustinje, biljke prašume, biljke močvare: biljke. “Jesi li saznalo”?

“Zahvaljujući kaktusu iz Afrike, saznalo sam. Eto, sad uživam imati nekoga za kim ću ja čeznuti”.

 

 

IMA NEKOLIKO ZEMALJSKIH SLASTI, KOJE SE MILE NEBESNICIMA.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)