U Africi postoji pleme u kojem se starost djeteta ne računa od dana njegova dolaska na svijet niti od trenutka začeća već od trena kad je dijete postalo misao u umu njegove majke. Kad žena odluči imati dijete, ona sama sjeda pod stablo i sluša sve dok ne čuje pjesmu djeteta koje želi donijeti na ovaj svijet.
Kad čuje tu pjesmu vraća se muškarcu s kojim će začeti dijete i njega uči istoj pjesmi. Kad se upuste u fizički čin začeća djeteta nekoliko puta pjevaju tu pjesmu - da ga prizovu.
Kad žena ostane trudna djetetovu pjesmu uči i ostale žene u selu da bi mu odmah nakon rođenja njome poželjele dobrodošlicu na ovaj svijet. Kako dijete raste tako i ostali članovi plemena uče tu pjesmu.
Kad se dijete ozljedi, netko ga podiže i pjeva mu tu pjesmu, kao i kad dijete učini nešto lijepo, ali i tijekom pubertetskih obreda. Ako to dijete u bilo kojem trenutku svog života počini zločin ili neki drugi, za to pleme, neprihvatljiv čin, seljani ga pozivaju u centar sela, okruže ga i pjevaju mu njegovu pjesmu.
Ovakvi postupci zapravo su posljedica plemenskog shvaćanja da se korekcija ponašanja ne vrši kaznom nego ljubavlju i podsjećanjem na vlastiti identitet, jer kad prepoznaju svoju pjesmu nemaju želju niti potrebu za činjenjem nečega što bi moglo povrijediti druge, piše Birthpsychology.
DNEVNIK.HR
bglavac
edin.kecanovic
