Kao da je potekao
od plemena starih
Azra, što za ljubav
glavu gube, i umiru,
kada ljube...
Oduvijek ga vode
nemir i strast
ali ipak, ima čudne
navike…
Gospodar
samoće,
u gradu bez ljubavi,
sunčanom stranom
ulice prolazi
filigranskim pločnicima
ispod
bolje strane neba,
promatra
u gomili nesklada
gluperde što
lutaju daleko…
Ej Džoni, Džoni,
nepotrebno precrtaj,
obrati pažnju
na lijepe žene što
prolaze kroz grad…
Gracija, Marina,Jane,
Linda Lane…
usne su im vrele višnje
što nagone na blud.
Ej Džoni, Džoni,
budi dobar, budi dobar ®
i zapjevaj… jer znaš…
bilo što…
bglavac
edin.kecanovic
