postoje mnoga mišljenja i postoji jedna istina.
mišljenja nastaju u glavama, temeljena na doživljajima, promatranjima, procjenama, nagađanjima.... mišljenja naravno nisu lažna, čak su i istinita onome koji ih stvara, koji u njih vjeruje, naziva istinom iako to nisu, već su ono što se u datom trenutku čini, nekome izgleda kao istina....
istina je nepromjenjiva, danas, sutra, za 20 godina....
istina je ono što jest, ne ono što se misli da moglo bi biti.... pa se jučer mislilo jedno, danas drugo, sutra deveto....
istina je Duša, istina je Bivanje, istina je ono što ostaje čvrsto i netaknuto svim lelujavim mišljenjima, svim usput pokupljenim identifikacijama.... ono što se kao neprolaznost osjeća, pored svih često nametnutnih mišljenja i pored onog što smo iz tih nametnutih ideja kreirali u svojim glavama....
nešto što je jučer izgledalo dobro i pametno, danas može izgledati loše i glupo.... najbolji su primjer političari koji govore danas jedno sutra drugo.... manipulacije sa nekim nametnutim istinama koje sa pravom istinom nemaju nikakve veze.... čak se, prije ili kasnije manifestiraju kao obična bolesna laž.
emocije i raspoloženja također ne vidim kao predstavnike istine o kojoj u ovom trenutku pokušavam govoriti....
postoje situacije u kojima se jasno može vidjeti raznobojna paleta reakcija ljudi temeljenih na trenutnim emocijama.... gdje se jedan razljuti i viče, neki drugi se uplaši i zbriše.... a netko treći je ravnodušan jer ne osjeća da ga se tiče....
ono od čega se nekom diže kosa na glavi i izaziva osjećaj odbojnosti, za nekog drugog to isto predstavlja užitak.... netko naprimjer uživa u mesu, a meni se okreće želudac pri samoj pomisli.... što opet ne znači da je jedno od drugog bolje ili ispravnije....
u svakoj mogućoj situaciji, svatko osjeća i reagira, individualno, na svoj osoban način, drugačije.... i svatko ima svoje (i prirodno pravo na svoje) mišljenje....
tada govorimo o „svojoj osobnoj istini“.... e to je ono što se zove „pričanje o sebi“.... pričanje o sebi koje znači izražavanje svojih trenutnih emocija, razmišljanja, stavova, mišljenja....
ali.... da li je to doista izražavanje Sebe, da li je to doista izražavanje nepromjenjive Istine Duše.... ili je samo pokušaj.... da bi se možda već sutra ustanovila neka nova „istina“....
u raznoraznim iskustvima, doživljajima stvaramo sebi raznorazne emocije, mišljenja zaključke, nerijetko i predrasude, pokupimo često i ono što nikad više nigdje nije primjenjivo.... u momentima novih doživljaja, zaboravljamo ono što smo mislili da smo naučili, zaboravljamo da smo oprostili i da je suditi glupo.... ali emocija i emotivna reakcija ostaje pohranjena u umu, kao uzorak za buduće djelovanje.... i čim se nađemo u situaciji koja je nalik na neku prethodnu, ponašamo se vođeni tom emocijom donešenom iz prethodne neke već završene i zaključene situacije.... i tako upadamo u mlin neznanja.... jer nismo naučili ništa.... dok usput mislimo da najbolje znamo kakve stvari doista jesu.... samo mislimo.... dok naše djelovanje istovremeno pokazuje da pojma nemamo.... da još učimo.
bglavac
edin.kecanovic
