Ti si ptica, koja čeka da se kazaljke spoje, i dotaknu bilo vremenskog stroja, izbace te čak i nespremnu, kroz crvotočinu vremena, u neko bolje, za tebe stvoreno vrijeme, gdje ćeš ti, biti konačno Ti, a ja ću iz prikrajka slušati pjesmu tvoje slobodne duše, koja još do kraja iz tvoga grla nije potekla.

Ti si vučica, koja otkida svaki puta žilavu krišku Mjeseca, jer žudiš za njegovom potpunošću u sebi, a nisi do kraja stvorena da ostaneš u ljusci tijela ljudskog, jer tvoja žudnja za krajnošću ljubavi, opterećena je beskrajem nedovršenih uzdisaja..

Djevo Mjesečeva, koju on nije obljubio do kraja, srebrnim svojim usnama, kad ćeš se konačno predati nečemu, što nije ništa što si iskusila, a tek trebaš iskusiti..

Ljubavnice svemira, zapletena u niti čovjekovih ruku, koji te silom hoće vezati uz sebe. Onima, koji te ne mogu usrećiti do kraja, podijelila si svoju sreću, ležerno, kao da je to nešto što se uvijek ima.

Takvu sam te osjetila, prije nego li su nam se pogledi susreli, i prije negoli su nam se glasovi izmiješali..

Sjećaš se? Tvoje umorne vjeđe, nisu imale snage, podići se opet.

Pokucala si na okno moga srca, i zavapila nekim bolnim jaukom, koji je cijelo moje biće protresao.

Slala sam ti kroz eter moje iskre, i poput čudesnog defibrilatora, struja je oživljavala tvoje srce..

Podigla si se..

Nazvala si me vilom, a ja sam samo bila jedna obična jedinka u mnoštvu jedinki, koja je imala uho da čuje kroz daljinu, cijeli tvoj nespokoj..

Kada smo se vidjeli, u onom užurbanom  pothodniku, usred Zagreba, nisam te ni mogla zamisliti drugačiju..

Mogla bih te ponijeti na rukama, tako sićušnu, rekla sam ti tada.

Mislila sam na  trenutke, kada ne budeš imala snage, pokrenuti se.

I ti trenuci su dolazili, periodično.

Nikad se nismo odvajale, a stalno smo daljinom razdvojene.

Svaku tvoju bol osjetim, ali često ti to i ne spominjem.

Znamo biti u tišini mjesecima..

Pa odjednom ući u predvorje glasova, i čuti jedna drugu, kada osjetimo da je to potrebno.

Ja sam tu..

I ti si tu..Negdje, iza zavjese, dok drugi igraju u našoj predstavi života.

Slušaš moju dušu, kao i ja tvoju.

I to je sasvim dovoljno u ovoj konačnosti, koja će se uskoro pretvoriti u beskonačnost.

posvećeno S.D.J.