svako moje ne, svako tvoje ne mogu, svako moje prekasno, svako naše čemu to sve, svo naše umiranje.... prigrlit ću sve.... kao riječi zgrnute u paket zvan besmislica.... i neću im dati da ti se s mojih usana vrate....
uputila sam se tamo iza tvoje šutnje. tamo gdje misliš da ne možeš više. i nije da nije me strah. prestravljena sam baš.... ali evo.... usudim se opet.... priznati sebi da.... volim te