oni lebde po ulicama, mjestima, gradovima.... oblaci od snova.... manifestirani tijelom, potkrijepljeni duhom, napunjeni mislima i veličanstvenim idejama. neskriveni, ostvareni, dopušteni svijetu da ih ima.... uz poteškoće građeni, brižno njegovani.... traju postojani vjerom u njih....
što veći oblak balon, što više napuhan, što ljepše obojan.... to jači efekti....
neovisno o unutrašnjosti.... vrijednost se mjeri onim vanjskim, onim očitim, onim pokazanim.... po onom što velika većina vidi.... ako gleda.
dok nutrina otvara svoja vrata samo za malobrojne.
duboko u njoj pospremljene su stvari nerijetko teške i bolne, neprimjerene, nevoljene.... jer bitno je da se slika nastala iz dosanjanog sna ne naruši tuđim sudovima....
neki su uspjeli ovladati svojim balonima do savršenstva.... tako da se po uzdignutosti i veličini čine većini nedostižni.... oni su napuhali svoju sreću, skrasili se u svom balonu i žive svoj san....
naoko nedotaknuti nespretnostima i ispuhanostima drugih....
ponekad ipak zalutaju u tuđim snovima.... ponekad se ipak misli susreću i riječi isprepliću.... i dogodi se zaborav, prisjećanje, u kojem više nema razlike, nema tvoje i nema moje.... kada se stvarnost izlije u san.... kada se oblaci baloni ujedine.... od čuda sve se čini moguće....
čak i sudjelovanje u sreći ili nesreći onoga s kim se zajednički oblak dijeli....
voljela sam čovjeka.... bio je jedan od najsnažnijih ljudi koje sam poznavala, iako jedan od najplačljivijih koje sam susrela ikada.... od mene čak cmizdraviji.... ali je tako savršeno znao nositi svoj oblak balon od sna.... i vjerovao je.... tako jako vjerovao da se svaka sumnja mogla posramiti....
dok mu se oblak nije rasprsnuo....
onda je otišao i čovjek.... posramljen.
bglavac
edin.kecanovic
