svatko ima jednu.
imam i ja tebe voljena majko.... oprosti mi jer sam ono jednom rekla da nikoga nemam, a svatko da ima mene....
oprosti iako znam da si zaboravila već.... i zato jer mene bole moje greške....

znam da se tvoje srce ne lomi na riječima grubim i da si hrabra u svim tvojim strahovima.... znam da su sa mnom u tvoj život stigle i mnoge nove brige....
zato hvala mama....
hvala na brigama i strahovima koji ti nisu bili teški jer si znala i osjećala da me tako čuvaš....
hvala na čistoj odjeći i marendi koju si mi spremala svako jutro, na hrani koju si kuhala s ljubavlju za sve nas....

hvala jer si bila uz mene i hvala jer si me pustila da malena osjetim kako teška je sama pomisao biti bez tebe....

hvala na svemu onom što nabrojati ne mogu, iako sam danas svega svjesna.... i dok zahvalnost iz mene teče, ja svaki put kada pogledam svoj pupak, vidim i osjećam značenje postojanja tebe.... neusporedivo sa bilo čim drugim.

hvala što si mi mama.
hvala što i u danima smijeha i u danima suza još uvijek mogu biti i zauvijek ostati tvoje dijete.