da nismo tako skromni....
da nismo tako zadovoljni s ovim kako nam je....
da nismo tako rasipni u davanju sebe za druge.... i tako tvrdoglavi u zamisli da je novac sporedan za našu sreću....
kad ne bismo bili toliko svoji, toliko nepodmitljivi, nepodkupljivi....
financijski status bi nam sigurno bio bolji.... naravno, na računima i u novčaniku....
i mogli bismo spontano odletjeti negdje gdje nam šune....
mogli bismo kupovati stvari bolesno skupe i poklanjati si najskuplje materijalne sitnice i krupnice....
platiti da nas dvore i peru nam prozore dok se izležavamo na dizajnerskim krevetima i premećemo guzu tamo amo u debelim foteljama.... dok drugi za nas rade....
da nismo tako svoji, toliko otporni na sve nametnute strukture, nesavitljivi i teški za programiranje....
sigurno bismo imali i od viška višak, bili bi bogatiji u novcu, a siromašniji u osjećaju jedni za druge....
zato volimo ovo naše odustajanje od luksuza sve i da nam ga netko besplatno nudi....
i uživamo bogatstvo svakodnevnog buđenja u ljepoti dovoljnosti koja je obilje i luksuz već time što je....
bglavac
edin.kecanovic
