Sve teže je roditi pjesmu

za ovaj svijet

koji je posjekao drveće za kolijevke

koji je ptice zatvorio u krletke

dok jutra dočekuju tiha svitanja

a nebo se prelijeva

u sat,

kojem se kazaljke ne mogu pomaknuti

jer vrijeme je stalo

u svojoj čežnji za

vječnošću..

Sve je teže roditi stih ljubavni,

stih, koji će raširiti ruke srca

otvoriti vrata svima

koji u srce i dušu vjeruju..

Sve teže je pustiti riječi

kao djecu nevinu

u prostore

gdje ne postoji više osmijeh bez zadrške

gdje se treba preživjeti

a ne odrasti

do samrtno ozbiljnog lica čovjeka..

Sve teže je rađati pjesme

a još je teže

držati u maternici svojoj

silne glasove koji žele pričati,

pjevati

letjeti do granica bezgraničja

do zjene oka Božjega

koji svu bol rodilje gleda

i miluje

rukom nevidljivom

kada nitko ne vidi..

Sve teže je nositi

neizrečene izričaje

koji možda nikad svjetla

vidjeti neće..

Možda u nekom drugom svijetu,

ne znam..

U ovom svijetu sam začeta

u ovom svijetu se u meni začinje sve..