PROČITANO

930

PUTA

OD 14.01.2018.

ULOGA SPASENJA SVIJETA

Ovdje Martinus daje odgovor na pitanje o tome što on podrazumijeva pod time kada Isusa Krista naziva spasiteljem. On također govori o tome koje je značenje njegovog djela u takozvanom spasenju svijeta.

ULOGA SPASENJA SVIJETA

Martinus

PITANJE : U Martinusovim analizama Isus se često spominje kao spasitelj. Možeš li detaljnije objasniti što se podrazumijeva pod tom riječi? Crkva također koristi riječ otkupitelj, ali u smislu da nas je Isus otkupio i ispaštao za naše grijehe.

ODGOVOR : Istina je da ja u svojim analizama opisujem Isusa kao spasitelja svijeta. To što ga ja opažam na taj način ne znači da ga opažam na istoj osnovi kao i religiozni ili crkveni autoriteti, kao otkupitelja ili spasitelja.

Kao što nam je poznato, oni vjeruju da je Krist došao na svijet samo kako bi bio razapet ili kažnjen za grijehe koje su počinili ljudi, a ne on sam. Prema tome, ovi autoriteti vjeruju da svi ljudi, zahvaljujući tom raspeću, mogu biti oslobođeni od kazne za grijehe ili zlo koje su počinili protiv svojih bližnjih, i da na taj način mogu doći u kraljevstvo nebesko.

Prema tome, kraljevstvo nebesko postaje zona ili mjesto boravka za bića koja su oprala svoje ruke od odgovornosti i dozvolila da nevino biće pati zbog zla koje su oni počinili, i za koje bi oni trebali biti kažnjeni.

Nije moguće da kraljevstvo nebesko bude stanje dobrobiti, sreće i slave koje je netko stekao kroz mučenje, raspeće i smrt nevinog bića. Kraljevstvo nebesko ne može biti dobrobit koja je ostvarena na tako krajnje niski i nemoralni način, način koji se u sudskom sustavu opisuje kao zločin koji se kažnjava smrću.

I Bog ne može biti tako primitivan i zlonamjeran predstavnik pravde, a pored toga toliko krvožedan, da kako bi bićima uopće oprostio njihove grijehe – koja je zapravo sam stvorio sa tim grijesima – on zahtijeva vidjeti raspeće, patnju i smrt nevinog bića.

Zar iz ovoga nije očigledno zašto je sve manje i manje ljudi zainteresirano za kršćanstvo, zašto postaju sumnjičavi, ateisti i materijalisti, sa rastom njihove inteligencije?

Upravo ovdje je interveniralo spasenje svijeta dvadesetog stoljeća i spasite će ili osloboditi ljude od religiozne slike svijeta koja danas tako snažno potiče nereligioznost, a isto tako oslobodit će ih posljedične ateističke, materijalističke slike svijeta i vodit će čovječanstvo prema krajnjoj, prirodnoj ravnoteži između njegovog fizičkog i mentalnog znanja.

Ova ravnoteža predstavlja jedini put ka inicijaciji, prema kozmičkoj svijesti, mentalnom oslobođenju ili suverenosti i posljedičnom mentalnom sjedinjenju sa Bogom ili sviješću univerzuma što čini biće jedno sa Ocem.

Kroz duhovnu znanost ova ravnoteža, a time i spasenje svijeta izvest će čovječanstvo iz zone mržnje, rata i patnje prema sunčanim područjima apsolutnog mira, prema kraljevstvu nebeskom koje se isključivo može postići na temelju potpune ljubavi prema bližnjem, a ne na uslovu da druga bića trebaju podnositi mučenje, raspeće, ismijavanje, izrugivanje, agoniju i smrt za grijehe koje oni nisu počinili.

Čovječanstvo je danas, u dvadesetom stoljeću, stupilo u mentalnu krizu koja prijeti potpunim kulturnim uništenjem, jer ljudi, kao rezultat njihovih krajnjih fizičkih talenata, ali istovremeno njihovog gotovo potpunog nedostatka mentalnih talenata, ne mogu sami po sebi pronaći bilo koji drugi način ili put ka spasenju osim najekstremnijih oblika uništenja života i kulturnog uništenja.

Oni zbog toga imaju kao najviši ideal stvaranje oružja za ubijanje, a time i sve veću i veću sposobnost uništavanja kulture. Oni ne razumiju da čineći tako oni tonu sve dublje i dublje u patnju i propast. Rat ne može spasiti svijet. Ljudi ne trebaju toliko oružje za ubijanje, već promjenu u načinu razmišljanja. Bez te promjene neće proći mnogo godina prije nego što će Zemlja postati potpuno neprikladna za ljudsku kulturu i postojanje.

No zahvaljujući principu spasenja svijeta, principu koji uvjetuje da se roditelji brinu za svoju djecu sve dok ona ne odrastu, taj princip također uvjetuje da je čovječanstvo u određenoj mjeri zaštićeno sve dok ne stupi u doba duhovnosti. Putem tog principa čovječanstvo će biti vođeno prema oslobođenju od pakla i njegove sotonske filozofije ubijanja koju ono samo podržava, isto kao što je bilo oslobođeno od svih svojih prethodnih mentalnih kriza u povijesti.

Ove krize su se uvijek pojavljivale tijekom perioda u kojima su ljudi, kao rezultat njihovog intelektualnog razvoja, prerasli trenutna moralna shvaćanja ili pogled na Boga. S vremenom se vodeća moralna shvaćanja samo mogu vidjeti kao naivna. Bića postaju u manjoj ili većoj mjeri nemoralna. Suočeni sa time, jedino što im je preostalo je zakon džungle: „pravo jačega“.

Svaki puta kada je religiozni temelj postao nesiguran , ovaj mentalitet džungle je bujao i doživio novu renesansu. No, kada je čovjekova potreba bila najveća, pomoć je bila najbliže. Spasenje svijeta pouzdano je interveniralo. Uvijek se rodilo biće sa upravo takvim mentalnim talentima i znanjem koji su bili potrebni za obnovu krizom pogođene duhovne osnove ljudi u toj mjeri da su se oni mogli izvući iz zahvata džungle, u obliku novog razvoja kulture.

Naravno, biće koje se rodilo bilo je biće koje se nalazilo daleko ispred zemaljskih ljudi u dugačkom evolucijskom putovanju spiralnim ciklusom, što je rezultiralo time da je ono odavno postalo suvereno na onim područjima na kojima su oni još uvijek manje nadareni i bespomoćni. Takva bića poznajemo u povijesti čovječanstva kao „spasitelje svijeta“.

Oni su izvorno bili kraljevi, visoki svećenici i proroci. Oni su oslobodili ljude od zastarjelih dogmi i tradicija tako da su im dali nove i suvremenije. Za ljude na Zapadu Krist je bio u svoje vrijeme najveći spasitelj svijeta. Kroz njega se manifestiralo duhovno učenje koje nikada ne može biti nadmašeno.

U njemu će svi narodi na Zemlji biti blagoslovljeni. Dovršenje tog procesa događa se kroz spasenje svijeta dvadesetog stoljeća. Na taj način misija spasenja svijeta privest će se kraju. Kroz ovaj konačni veliki izraz tog božanskog stvaralačkog principa svi zemaljski ljudi moći će, u skladu sa svojom voljom, postići inicijaciju , što predstavlja dolazak doba duhovne zrelosti.

Oni će tada sami postati put, istina i život. I svugdje gdje će oni moći sijati svojom vlastitom svjetlošću, svi ostali izvori svjetlosti postat će suvišni.