Poslije burne noći

svetog Ženin-dana

vraćaju se koke

u smiraj svog stana

u gajbice svoje

da dojmove broje.

I one su žene

hoće svoja prava

koja su im bake znale

da zaboli glava.

Na jajima više

ne žele da sjede

nego stalno nešto bi da rade

i na konto toga

stvaraju parade.

Kokoške smo bitne

same živjet znamo

bez pijetlova možemo

a i ne moramo.

Sve što čine oni

možemo i mi

al kad treba zapeti

mušku snagu napeti

malo eskiviramo

upregnemo pijetla

ne treba nam metla.

Sad ćemo mi šefovati

i zakone stvarati.

Djecu ćemo same hranit

 ne treba im tata

kad ih treba branit.

Pjeto će nam služit

samo za pokarat

poslije dobrog gaženja

tu i tamo maženja

bacit ga na hrpu

kao staru krpu.

Koke ih storniraju

i stalno blamiraju

dosta su ih gazili

a nisu ih pazili.

Kokoške su mačo

amazona tip

muškarčići  patuljčići

ženski prototip.

Kokoške su snažne

sve mogu same

osim kao prije

biti samo- mame..

Sve sad na njih čeka

poslije radnog dana

dok pijetao spava

one žive

svoja prava.

I dok djeca pište

po gajbici vrište

koka pili drva

mjesto pijetla prva.

Pa onda u kuhinju

slatko jelo sprema

dok pjeto svoju pivu

u tibici čuva

poslije dobre papice

izuo je šlapice.

dok on opet spava

žena čuva prava.

Al kad dođe ženin dan

pokloni joj ružicu

iz svog buketa

da je malo smiri

da ne zanovijeta.

I tako, svaki puta

koke slave svoj dan

al uvijek je isto

poslije večere  u dvoje

i jednog cvijeta

iz pjevčevog buketa

stvari se ne pomiču

već na mjestu stoje.