Knjige, novine, časopisi su veliki čovekovi prijatelji. Čita se od mladosti pa do god oči služe, a i za one koji više ne mogu, snimljene su na cd-ima.
Knjigu uzeti u ruke je poseban osećaj. Poseban lep osećaj je otići u antikvarijat, knjižnicu, knjižaru i između polica tražiti željenu knjigu ili jednostavno izvući onu koja na neki način "pozove". Prisutno je i čulo mirisa. pa tako u knjižarama miris svežeg papira, podseti na školske dane...miris u antikvarijatu na neka protekla vremena. U ponekom antikvarijatu su starinske fotelje, stolčić na njemu stari časopisi. Zanimljivo je lepo i korisno provesti neko vreme u njima. Meditacija. Prelistavanjem knjiga često se naiđe na neke davno napisane poruke, misli.. ljudi kojih više nema.
Što se je duže na svetu, tim više se postaje "probirljiv" za teme, pisce i prema tome odabira šta će se čitati.
Ponekada se vraća nekim pročitanim knjigama iz razloga, da se uporedi svoje razmišljanje od pre i sada. To se uglavnom čini sa poznatim klasicima a dođe do nekih novih drugačijih saznanja. Jer Šekspira pročitanog kao obavezno gradivo... i željom posle životnog iskustva shvatiti Hamleta je sasvim nešto drugo.
Posebno je i vreme čitanja u toku dana. Neko voli pre spavanja, neko noću, danju...onda kada oseti potrebu da se odmori, da se isključi iz svakodnevnice i utone u razmišljanje i događanje u romanu, putopisu, poeziji...Poezija zahteva poseban pristup, vreme, raspoloženje.
Novine i časopisi se prelistavaju uz jutarnju kavicu,i dok se kuha, sluša radio, u nekom malom intermecu... nekoj čekaonici..frizeru :) Lepi su i zanimljivi kiosci sa novinama, revijama, antidepresivnim kaubojskim, dr.romančićima... u depresivnom stanju čitati Dostojevskog. :)
Verujem da će još dugo postojati klasična knjiga, biblioteka i pored elektronike na kojoj je već dugo moguće čitati...ali nije to to ...za nas. Verovatno će u dalekoj budućnosti biblioteka postati muzej i potomci ići gledati kako su i iz čega njihovi predci čitali, širili svoje znanje, zabavljali se i bili isto tako ful pametni :)