Jedna mala muha

stala mi kraj uha

kroz zuj počne plakati

o sebi mi pričati..

Pošto muhe ne volim

htjedoh  da je poklopim

al mi nešto čudno

zaustavi ruku

došla mi samilost

na njenu muku..

I počne se jadati

život ispovijedati:

„Stvorena sam

da se branim ružnoćom

dok se pčela brani žalcem

a leptir ljepotom.

Letim tamo

gdje nitko zaviriti neće

umjesto cvijeća

lovim smeće

i kako da me ljudi vole

kad ne mogu biti pčela

i kad bi htjela..

Ljudi gledaju formu

ljudi vole normu,

ljudi se hvataju za vanjštinu

a ne gledaju suštinu,

na prvi pogled oku ugodan

oni tako lako padaju

i  od silne opčinjenosti

često nastradaju.

Generaliziraju

analiziraju

ali samo do jedne točke

gdje će biti sigurni

da će biti spašeni

od  mozganja do jaja

od uvida do kraja..

Kad bi samo znali

koliko im fali

tek bljesak mali

tek koja zagubljena daska

u glavi koja je maska,

shvatili bi da netko

treba  i ružan biti

po smeću kopati

u đubretu spavati,

jer ja postojim kao takva

da čistim tlo

od  gadosti koja lijep krajolik kvari

prirodni čistač ja jesam

ali to čovjek ne može da svari..

Pa se često pitam

da li sam ja to što jesam

da li sam ljudsko biće

ili muha,

svijet se začas može promijeniti

i naopačke okrenuti..

U carstvu  novom

možda bih pametnija kao čovjek bila

jer sam svoj život muhe

do kraja ispunila..