''Sjete srca svoga ne bih mijenjao za ljudske radosti, niti bih rad bio da se u grohot preobraze suze, koje patnja toči iz dubina moga bića.
Želim da mi cijeli život suza i osmijeh ostane: suza mi srce pročišćava, tumači mi tajne života i njegove zagonetke; osmijeh me zbližava sa meni srodnim i biva simbolom moga slavljenja božanstva.
Uz suzu sa svojim sjetnim srcem drugujem, a osmijehom izražavam radost što postojim.''
Khalil Gibran