Bilo bi poželjno čitati uz zvuk videa – muzike  ... u tome je bit jer napisano je potaknula određena melodija ........tj.3 u 1. 

 

Zamislimo si jedan stari gramofon sa pločom lijepe melodije uz prigodne riječi koje opijaju dušu i nose nas zanosom u svim pogledima. Usredotočeni na muziku briše se sve što nas okružuje  ... postoji samo ta melodija u kojoj neizmjerno uživamo, puna neopisivog poleta u životu kojeg živimo..

Život ide svojim tokom. Mi putujemo sa njim....Svašta su nas učili, svašta smo sami naučili. Svatko od nas prihvatio je što je želio, što je smatrao ispravnim. Pritom se nastojalo  na sve moguče načine „ubaciti“ svoj stav i pogled na život sa svoga viđenja i iskustva i tradicije, ne razmišljajući pritom dali je to prihvatljivo za bilo koga drugoga. I eto ti belaja.. nesuglasica i nepotrebnih radnji, i to u bilo kojem segmentu naših života!

I tako neprimjetno na vidjelo izlazi ispiranje mozga kojem je popratna nus pojava bila revolt i pobuna za sve  pokušaje nemetanja, jer u dubini duše svatko zna što želi i što mora odraditi u ovome životu pa se tako  „nutrina“ buni na sve nametnuto koliko god to možda i bilo ispravno za nekoga.

Neko se buni... netko guta sve i poslušno se pokorava „ispiranju mozga“ a da ni ne želi vidjeti što se dešava. Ide zacrtanom linijom „onih prije nas“.

 Koliko je tko dopusto da mu se mozak ispere  mislići kako ima svoj stav i svoje ideje? Kako je u stvari svatko od nas bio podložan ispiranju mozga, mislim da je nesmisleno pričati. No pouzdanio znam da su mnogi iz nekih svojih razloga svjesno dopustili ispiranje mozga. Ne samo razloga, već životnog puta i potrebnog iskustva koje su morali odraditi.

2...............

Život, ljubav, kazna, grijeh i zločin?

Jednom kada  prođe sve ... što ti ostaje?

Ostaje ti sve - ali treba znati i prihvatiti - što je bilo, bilo je! Treba ići mirno dalje.

Uglavnom nema toga jer nitko nejde mirno dalje. Uvijek se vraća natrag i time remeti, otežava si  daljnji put .. ipak - sve je relativno, sve je moguće i sve je onako kako treba biti. Ništa ne nestaje, vraća se u drugom obliku  dok god se definitivno ne odradi . Mi to ne želimo vidjeti a još manje shvatiti. U tome je ( možda) tajna života. Tko to imalo nasluti, smatra ga se ludim.

Kad se neprestano sluša jedna melodija, ona čarobna igla koje grebe po ploći ošteti je. Ploča se i dalje vrti ali na oštečenim mjestima jednostavno preskače. Izgube se bitni riječi, a ponavlju se iste, koje postanu besmislene. Nikad nismo pomislili da su one u biti bitne i ukazuju na mogući put ... Melodija više nije lijepa, skladna, umiljata koja opija i odvodi u ekstazu. Nije to ono što nam je nametnuto.To postaje iritacja. Javlja se želja baciti gramofon , ploću , sve i pronaći novi izvor  ili novi put. Moguće je da će i taj put biti popračen velikim „ispiranjem“...iliti nametanjem nečega što se desilo neizmjerno mnogo puta .. Ma svakome od nas ... možda se javi samo naznaka, slutnja ... I tako se dalje sve vrti u začaranom krugu. Krugu koji se prošao u mnogim vremenima samo u drugačijim okolnostima, u drugom tijelu, ali sa istom dušom. Ništa nije slučajno, ništa nije nemoguće. Samo se treba probuditi i sjetiti. Ali to je tako teško, gotovo nemoguće. Bit će moguće kad za to dođe vrijeme za svakoga od nas.

Jer svatko spava koliko mora. Pritom sanja. Ako ga se probudi prije vremena nije dobro jer osoba nije otsanjala potrebne sne. Promislite kako ste se osjećali ako su vas naglo probudili iz sna?

 

3................

 

Zato... Sebe čuvaj, u sebe vjeruj, svojim putem idi. Pogotovo tada ako je to put kojim ideš sam. Ako je drugaćiji od mnogih , ako je put na kome te ne razumiju i osuđuju  ... ne gubi vjeru i nadu ... ne sumnjaj ....jer taj put je ispravan.....i što je najvažnije - ne obaziri se na nikog i ništa.. To je tvoj put!