Uredno sam dala spaliti

sve moje suvišnosti

sve moje neumjesnosti

 zbog nekih umjesnih potreba

zbog nekih novih vidika

koje ću samo ja gledati

u misteriji novorođene slike

 sa novim početkom

 a starim okvirom..

Kremiranje u tišini

samo ja, i netko tko može sačuvati moj pepeo

u urni vremena

 pa me rasuti

gdje ja želim..

 Samo ja,

 a tisuću pari očiju

 žeđa da me rastoči

 svojim rukama prospe

 da se nikad ponovo ne rodim

 i k sebi vratim..

 Oči ptičje

 vrane crne

 ruke ljudske

 duše bez duše

 Ja sam mirna...

  Bjesovi i lepet krila iznad barke

 na kojoj urna plovi

  i blagoslovni prijatelj,

 koji će me ljubavlju zakriliti

  moj pepeo u svoje srce sakriti..

  Prostranstva čekaju nas možebite

   gdje kljunovi razbijači

  nikad doći neće...

  Ti, koja si uvijek tu

  i kad te vjetrovi vremena raznesu

  opet ćeš mi doći..

  Neprijetvorna i istinita,

  lavica i kraljica

  k tebi dolazim

još malo

   tek brojim dane

  kada ćemo se vidjeti

 i pogledom

  jedna u drugu uploviti...