da bi misao uopće nastala neophodno je postojanje objekta, dakle onog nečeg na što se misao odnosi. objekt možeš biti ti, tvoje tijelo, tvoje osnovne potrebe, zbivanja okolo, neka tema, sve....
glad na primjer nije misao, ali je temelj za razmišljanje o onom što ćeš pojesti.
kad ožedniš, logično je da je misao koja će se pojaviti u tvojoj glavi - da trebaš ugasiti žeđ. itd....
kad osjetiš opasnost, strah, bol, automatski se javljaju misli prouzrokovane bilokojom od tih emocija.
objekt o kojem se misli ili razmišlja može biti i neka prethodna misao, sadržaj i rezultat nastao iz neke predhodne potrebe ili emocije ili djelovanja, pa tek onda misli (koja je zapravo reakcija na potrebu tijela ili duha, na situaciju u kojoj trenutno jesi, na riječ, emociju i djelovanje).
razmišljanje je aktivnost umne sposobnosti raspoznavanja.
iz umne sposobnosti raspoznavanja nastala je misao.
mnogi nisu u stanju odgovoriti na jednostavno pitanje, odakle dolazi i kako nastaje misao, ali ipak vjeruju da je misao prije stvaranja, prije djela, prije emocije ili potrebe.
i da misli kreiraju stvarnost.
upravo obrnuto.
stvarnost je Božanska kreacija, kreacija Duše, a ne kreacija ljudskih misli.
razmišljanje ili mišljenje kao širi pojam, može biti raznoliko.... može biti: prisjećanje, namjera, traženje odgovora na postavljena pitanja, planiranje, orijentacija u vremenu, prostoru i situaciji, razumijevanje, stvaranje rečenica koje ćemo izgovoriti ili napisati, računanje, prosuđivanje, zamišljanje, sanjaranje, donošenje zaključaka i odluka....
no, ništa od toga ne kreira stvarnost.
upravo čitaš ovu rečenicu i dok čitaš, sasvim prirodno razmišljaš o ovome što tu piše i sasvim prirodno iz tvoje sposobnosti rasuđivanja u ovom trenutku nastaje tvoja misao o tome što upravo percipiraš.
ova rečenica je naravno nastala, kao i cijeli ovaj tekst, iz moje (ljudske i nesavršene) sposobnosti rasuđivanja o nečem već postojećem, misao pretvorena u pisanu riječ. objekt je u ovom slučaju sam pojam – misao.
tekst je događaj, čitanje je radnja. a tvoja misao je posljedica tvoje radnje – čitanja.
ili drugačiji primjer, dobiješ vijest da je netko od tvojih najmilijih bolestan. prvo što se javlja je emocija koja je opet prirodna zbog bliskosti s tom osobom. slijedeće je sasvim prirodno da razmišljaš o tome. i misli koje u tvojoj glavi nastaju kao rezultat te vijesti, tog događaja i te emocije.
da li svojim mislima ikada kreiraš svoju ili ičiju bolest?
definitivno ne.
osjetiš nešto, vidiš ili čuješ nešto i evo te već misliš.... tako to ide.
svojim mislima ne možeš utjecati na život i životna zbivanja.... možeš, po uputama nekih mislilaca, čije životopise kad malo izbližega proučiš vidiš da ni oni ne kreiraju život, misliti da mislima kreiraš.
mnogi ostaju uporno pri tome da to je tako, usprkos svim kontrama i opozicijama na njihove zamisli koje im se svakodnevno prikazuju i ukazuju da konci ipak nisu u njihovim rukama ("stvaranju mislima").
ipak, nisu budale naši stari koji su davno rekli i danas kažu:
„čovjek snuje, Bog odlučuje“
možeš početi graditi kuću, kao produkt tvoje zamisli nastale iz prirodne potrebe za krovom nad glavom. tvoja potreba je objekt koji te dovodi do ideje, do zamisli.
kad počneš graditi i suočiš se sa svime što ćeš doživjeti u procesu gradnje, u tebi nastaju nove misli. sada je taj proces gradnje kuće, objekt o kome razmišljaš. itd....
dakle, misli su produkt proživljenog (potrebe, emocije, doživljaja, situacije) a ne obrnuto. misli su moždana aktivnost koja se zbiva samo kada i ako postoji objekt i onaj koji percipira. a objekt uvijek postoji. ako ga i samo umisliš. ali nema potrebe.
objekt si prije svega ti, onda sve oko tebe.
objekt je prije svega tvoje djelovanje i reakcija na djelovanje onih oko tebe.
ti nisi kreator mislima. niti si stvorio sebe. niti život mislima.
djelovanjem sudjeluješ, da. rođenjem na primjer. ali to nije misaoni proces.
kad bi misli kreirale zdravlje, prepune bolnice bi se gotovo ispraznile, jer većina bolesnika zamišljaju kako su opet zdravi.
kad bi misli kreirale događanja, puno manje ljudi bi nastradalo u nezgodama, lomovima, opeklinama, prometnim nesrećama.....
kad bi misli kreirale hranu, ni jedno dijete ne bi umrlo od gladi, dovoljno bi bilo da „kreira“ tu hranu svojim mislima.
nažalost to ne funkcionira baš tako.
ne zato što to siroče „pogrešno“ misli i što nije naučilo mislima kreirati.
iz događanja se rađa prostor misli, iz onih fizičkih, ali i iz onih iluzornih koje su zamišljeni „događaji“ u nečijoj glavi. ali to su i dalje samo misli koje se srećom i najvećim dijelom ne ostvaruju s obzirom na bizarne sadržaje....
prihvaćanje Života, Boga, Duše.... nazovi kako hoćeš.... kao jedinog istinskog kreatora je saznanje da je mogućnost razmišljanja , odnosno stvaranja misli, samo još jedan bitan dio cjelokupnog dara samoga Života u tijelu i duhu za materijalno i mentalno preživljavanje i opstanak, učenje, snalaženje pomoću danih neuronskih reakcija, komuniciranje i mentalno shvaćanje....
što čovjek može mislima i koliko?
svatko može odgovoriti sam sebi i za sebe....
bglavac
edin.kecanovic
