Zalutali putnici  (Priča Lava Tolstoja)

Išli su putnici. I desilo im se da skrenu sa puta, pa su morali da idu ne po ravnoj podlozi već po blatu, žbunju, trnju i pruću, koji su im blokirali put, i kretanje je postalo sve teže i teže.

Tada su se putnici podijelili u dvije grupe: jedni su odlučili da se ne zaustavljaju da idu pravo istim pravcem kojim su do tada išli, uvjeravajući i sebe i druge da nijesu zalutali sa pravoga puta i ipak će stići do cilja putovanja; druga grupa je odlučila da, pošto je pravac kojim su do tada išli, očigledno pogrešan - inače bi već došli do cilja putovanja - da treba tražiti put, a da bi ga pronašli, treba se kretati što je brže moguće u svim pravcima.

Svi putnici su se podijelili zavisno od ova dva mišljenja, jedni su odlučili da idu pravo, dok su drugi odlučili da idu u svim pravcima, ali našao se jedan čovjek koji se nije slagao ni sa jednim ni sa drugim mišljenjem, rekao je prije nego što pođu istim pravcem kojim su išli, ili počinu da jure svim pravcima, nadajući se da će na taj način naći pravi, neophodno je, prije svega, da se zaustave i razmisle o svom položaju, a zatim, nakon što su ga razmotrili, prihvate jedno ili drugo rešenje.

 Ali putnici su bili tako uzbuđeni svojim kretanjem, bili su toliko uplašeni svojim položajem, pa su htjeli da se utješe nadom da se nijesu izgubili, već samo na kratko vrijeme, sišli sa puta i sada će ga ponovo naći, tako da je glavno što su željeli kretanjem da uguše svoj strah, pa je ovo mišljenje prihvaćeno sa opštim negodovanjem, zamjerkama i podsmijehom ljudi kako prvog tako i drugog smjera.

- To je savjet slabosti, kukavičluka, ljenjosti, - govorili su jedni.

- Dobro sredstvo za dolazak do cilja putovanja, sastoji se u tome da se sijedi u mjestu i ne mrda! - govorili su drugi.

- U stvari mi smo ljudi i nama je data snaga da se borimo i trudimo, savladavamo prepreke, a ne da se malodušno pokoravamo njima, - govorili su treći.

I bez obzira koliko je govorio čovjek koji se razlikovao od većine o tome, da kretanje pogrešnim pravcem, neće ništa promijeniti, vjerovatno se nećemo ni približiti, već udaljiti od svog cilja, i da ne postižemo svoj cilj, ako jurimo sa jedne na drugu stranu, da se jedino sredstvo za postizanje cilja sastoji u tome, da razmotrimo po znacima, po suncu ili zvijezdama, koji pravac će nas dovesti do našeg cilja, i kada ga izaberemo, ići njime, ali da bi to uradili, treba se prije svega zaustaviti, zaustaviti se ne zato da bi stajali, već zato, da bi pronašli pravi put, a potom nepokolebljivo išli njime, i da je i za to i za drugo potrebno prvo: zaustaviti se i osvijestiti se. Koliko god da je to govorio, nijesu ga slušali.

I prvi dio putnika je pošao naprijed pravcem kojim su do tada išli, dok je drugi dio jurcao sa jedne na drugu stranu, ali ni jedni ni drugi ne samo da se nijesu približili cilju, već se nijesu ni izbavili iz žbunja i trnja, i lutaju još uvijek.

http://www.bebamur.com/blog/zalutali-putnici-prica-lava-tolstoja

Izvor: http://pritchi.ru/id_9796

Prevela Beba Muratović - bebamur.com