Vrijeme je,
da duša poleti iz
požutjelih stranica svetih knjiga
i okusi zadnji gutljaj
iz pehara spoznaja
koje nisu
to što se čini
da jesu..
Vrijeme je
da krila raširi
i dotakne cvijet besmrtni
makar nestala u zagrljaju latica
jer cvijet je crna dimenzija
za koju kažu da svjetlost guta
a tama treba svjetlost
da joj zapne u grlu
da joj tkivo obasja iznutra
da joj haljine crne
pretvori u vjenčanicu bijelu..
Vrijeme je,
ali, da li,
samo za mene određeno
ili nas ima još,
leptira bez straha
koji se spremaju
za posljednji let
vidljiv
ljudskom oku??
bglavac
edin.kecanovic
