želeći ove godine potpuno drugačiji adventski vijenac, posegnula sam za nečim neuobičajenim.... životom

Svake godine od kad postojim na ovom svijetu i stanujem u ovom svemiru, u vrijeme pred božić aktiviraju se senzori za detekciju dobrote, tuge, neimaštine, pa za tim senzori logike, da pomognu rješiti ne dobra stanja, pa onda ruke da sve provedu u djelo... i tako u toj jurnjavi uokolo, skoro sam zaboravila da treba napraviti adventski vijenac, a svake godine radim neki drugačiji od drugih, neki koji ima veze s nama, koji odražava naše želje, nade, radosti. ove godine život je u centru naših zbivanja, jer na žalost mnogo je bolesnih tijela oko nas, i mnogo stvari nam je bog stavio na leđa da nas nauči zaboravljenom strpljenju, pa je ove godine advenstki vijenčić živ!

Zajedno sa mahovinom (iz našeg vrta) donijela sam i biljčice koje su zapravo korov, ali lijepi korov, i grančice i plodove šipka  i složila ih onako kako mi se činilo zgodnim.... i sad rastu i mahovina i biljčice i tjeraju listiće grančice šipka, podsjećajući me da i korov može biti važan, da su male stvari velike i važne, da suze i radošću mogu biti obojane...